Djed Cvetko zaljubljen u svoj plavi bicikl
napisao: Vjeko Hudolin
– I danas se mogu biciklom odvesti do 15 kilometara udaljene Nove Gradiške, samo se sada sve više bojim neopreznih vozača automobila koji jure uskom cestom po savskom nasipu …kaže čili 97-sedmogodišnji Cvetko Kocef iz Mačkovca, jedan od najstarijih stanovnika novogradiškog kraja.
Djed Cvetko zaljubljen je u svoj plavi bicikl kojim svakodnevno odlazi u selo po kruh, mlijeko i druge najosnovnije namirnice koje si može priuštiti uz socijalnu pomoć od 400 kuna mjesečno.
Zdravlje ga još dobro služi
Život djeda Cvetka nikada nije mazio. Rođen je 1907. godine u Rakovici u Bugarskoj, u Bosnu se doselio 1929. godine, a prije šezdesetak godina prešao je u Slavoniju. Preživio je tri ratna stradanja, nekoliko teških bolesti među kojima ga je najviše uzdrmao trbušni tifus, mnogo je i teško radio.
Uspio se othrvati svim nedaćama i doživjeti duboku starost u maloj kući na kraju sela Mačkovca, gdje živi sam. Zdravlje ga još dobro služi, pa svakodnevno radi, brinući se o preživljavanju.
Iako ima tri kćeri te mnogo unučadi i praunučadi koji mu povremeno pomognu, djed Cvetko još uvijek se najviše voli brinuti sam o sebi. Ne voli, kaže, drugima biti na teretu. Novac od socijalne pomoći pažljivo rasporedi jer ne želi nikome biti dužan.
– Ne smijem ni kunu potrošiti tamo gdje ne treba. Kupim samo najnužnije: kruh, mlijeko, šećer, sok, ponekad burek ili pola kilograma jabuka… Hvala Bogu, još sam zdrav, mogu dobro jesti, krećem se, mogu raditi, mogu spavati …kroz smijeh kaže Cvetko, dodajući kako ne razumije neke mlade i zdrave ljude što kukaju da nemaju posla i da nemaju od čega živjeti.
Pripremio si 15 metara drva
– Evo, pogledajte u dvorištu i zgradama, prošle godine pripremio sam si 15 metara drva. Mogu se njima grijati dvije godine. Unuk mi je motornom pilom srušio deblje komade, a sve ostalo sam polako sjekao po šikarama uz Savu, dovozio drva u tačkama kući, rezao i složio. Jedva čekam proljeće. Posadit ću u svom vrtu krumpir, rajčicu, grah, krastavce… Sam si proizvedem povrće. A ako mi ponekad ponestane hrane pošećerim si kruh, popijem malo čaja i opet preživim …skroman je djed Cvetko koji se sa svima u selu dobro slaže.
– Ne pušim, ne pijem alkohol i kavu. Ne zbog toga što nemam novca, nego zato što sam osjetio da to smeta zdravlju. Najviše pijem mlijeko i čaj od šećera …kaže djed Cvetko koji se unatoč dubokoj starosti izvrsno sjeća mnogih datuma iz svog života (dana, mjeseca i godine) i rado naširoko opisuje neke događaje.
Od “luksuznijih” stvari u toplom Cvetkovom sobičku primijetili smo stari tranzistor.
– Volim nedjeljom poslušati misu na radiju. Politika me puno ne zanima …kaže naš domaćin, dodajući da je u životu najvažnije sačuvati obraz.
Ova priča je o …tada 97-godišnjem djedu Cvetku Kocefu objavljena prije 8 godina u “Jutarnjem listu”, a prije četiri godine u knjizi zapisa i reportaža “Kvaka je u malim tajnama” koju je autor Vjeko Hudolin objavio s kolegom Vladom Vincetićem. U međuvremenu djed Cvetko je umro, ali ostala je priča s porukama…
Prije osam godina urednik „Jutarnjeg lista“ je bio naš suradnik i prijatelj Željko Mužević. I neka onda netko kaže da svijet nije malen i da prolazno ne postaje vječno.