piše: Ante Karačić
Iserlohn-Ilok/ Jedna stara sremačka izreka kaž: –Kad bi Dalmatinci imali Dunav, nikad se ne bi kupali u moru!
Za neupućene to može zvučati kao dobra šala ali za nas koji smo odrasli na Dunavu, kojima je Dunav postao genetski kod, to je stvarnost.
Dobro se sjećam djetinjstva kada su nas roditelji preko ljeta silom htjeli sa školom slati na more. Nisu uspijevali jer je nama puno ljepše bilo čitav raspust provesti na Dunavu. Doprinos tome je bio i da su Iločani koji su živjeli po velikim gradovima …Zagreb, Osijek, Novi Sad, Beograd, Slavonski Brod, Split,
Prošlo je dosta vremena od tada. Zbog raznih razloga …svi smo se poženili, podobijali djecu pa nam je zbog toga a i pomodarstva, postalo normalno da godišnji odmor provodimo na moru.
No, djeca su odavno odrasla, hvala bogu i unuci su već stasali (imamo ih 6) pa se moja supruga Ankica i ja sve više vraćamo navikama i željama iz djetinjstvu i mladosti. Tako smo godišnji odmor u poslijednjih nekoliko godina proveli na Dunavu.
Nekada smo preplivavali Dunav dnevno po nekoliko puta u Bačku Palanku. Sada je to nemoguće jer je to državna granica, za to bi morali nositi putovnicu.
Za neupućene, procedura je sljedeća …uđeš u vodu i otplivaš 50 metara. Pustiš da te Dunav odnese jedno kilometer nizvodno i onda se vratiš pješice. Ili …uđeš u vodu i plivaš uzvodno desetak minuta ali budući je matica jaka, ostaneš na istom mjestu.
Za ovaj trotjedni godišnji odmor Ankica i ja smo odredili dva prioriteta. Prvo, izložba u muzeju grada Iloka koja traje do kraja kolovoza. (Ja!!! Ankica Perge Karačić i Ante Karačić–Karas“čeznem da te zeznem“)
I drugo, svakodnevno plivanje na Dunavu. Neovisno kakvo je vrijeme.
Kupajući se na Dunavu imali smo na desetke čudesnih susreta. Bilo je tu Iločana koji žive po cijelome svijetu …Australija, N. Zeland, Amerika i iz svih Evropskih zemalja.
Bilo je tu i pripadnika raznih vjerskih zajednica koje u svome programu imaju predviđeno kupanje na Dunavu. Najjači utisak je na nas ostavilo poznanstvo koje smo stekli na Dunavu s pripadnicima zajednice liječenja o ovisnosti “CENACOLO“, podružnica koja od 2002. godine djeluje pod nazivom Sveti Petar i Pavao –Šarengrad.
Prema danom obećanju, posjetili smo ih drugi dan. Ankica je održala jedan sat iz osnove crtanja. U zajednici se liječe ljudi od raznih ovisnosti: kocka, droga, alkohol, internet … a što se tiče starosti, u rasponu su od 20 d0 60 godina.
Zapanjila nas je činjenica da su svi otvoreno govorili o svome problemu. Dakle, osnova za uspjeh i izliječenje je javno priznati problem koji imaš a onda ga pokušati prebroditi kroz molitvu i fizički rad.
Obećali smo im …a to ćemo sigurno i ispuniti …da ćemo ih uvijek posjećivati kada dođemo u Ilok.
I za ovo poznanstvo zaslužan je Dunav -rijeka čudesnih susreta.