piše: Žarko Delač
Raznim skupovima i manifestacijama obilježena je 450. obljetnica bitke kod Siska. Ukratko još je jednom povijesno argumentirano kako su Hrvati štitili i uz velike žrtve obranili europske granice kršćanstva. I to bez velike pomoći europskih saveznika ili susjednih država.
Sagledavajući s današnjeg aspekta tu činjenicu ponovno možemo zaključiti kako se povijest ponavlja. Razloga ima više, a najočitiji je dolazak izbjeglica za koje jednostavno nemamo adekvatan odgovor. Države u okruženju su se zaštitile žicom i stvorile tzv. Schengensku granicu i mi smo postali posljednja točka na izbjegličkoj ruti!
Umjesto opasnosti koje su nam prijetile od konjanika i hordi koje su napadale branitelje Siska, danas se suočavamo s ništa manjom opasnošću iako je na prvi pogled riječ o samo nenaoružanim ljudima. Naime, promatrajući dublje ovu situaciju javljaju se velike nelogičnosti jer prognanici i izbjeglice dolaze s područja bogatog naftom ili drugim prirodnim bogatstvima, ali ipak traže azil u Europi.
Razlog sigurno nije samo ekonomski i pojedinačan već se radi o organiziranim i namjernim aktivnostima.
Indirektno se može opravdati kako bježe iz pijeska i sve većih temperaturnih šokova u klimatološki vrlo poželjnu Europu. Ipak čini se kako se godinama velikom količinom petrodolara pripremao teren i gradila logistika a najočitiji je primjer izgradnja vjerskih građevina. U ime multikulturalnosti i tolerancije to smo dopuštali i prešutno odobravali dok su se istovremeno u crkvama po Europi otvarali disko klubovi. I sada smo tu gdje jesmo.
Najnoviji je primjer kako se i u Sisku očekuje početak izgradnje džamije jer što se nije uspjelo riješiti silom prije 450 godina, uspjet će milom.
Brine li koga takav razvoj događaja i trebamo li se uopće brinuti?
Je li potrebno strahovati od svjetskih katastrofa jer kako se sve češće priča izgrađuju se i podzemna skloništa koja će omogućiti opstanak nekolicini najbogatijih?
Na ova pitanja odgovor se iz Hrvatske ne može očekivati. No, moramo pronaći rješenja i odgovore za situaciju s braniteljima u susjednoj nam Bosni i Hercegovini. Jer na tom je teritoriju obranjena Hrvatska i ne smijemo se ponašati indiferentno poput Zapadne Europe prema nama. U suprotnom bit ćemo isti kao i oni koje smo opravdano kritizirali zbog indolentnost i političke pasivnosti.
Ovo je samo nekoliko primjera nekonzistentne zajedničke europske politike koja se posljednjih godina uporno nameće. Politike koja polako gubi tlo pod nogama, a dolazak predsjednika Trumpa na čelo najmoćnije države svijeta dodatno joj ne ide u prilog. Predvodnici takve politike računali su kako će dinastiji Clinton javno pomoći predstavnici iluminata Beyonce i Jay Z ili sotonistica Katy Perry.
No, birači se ne mogu prevariti pa tako i naši političari moraju voditi računa da svatko od nas zna ili osjeća neki oblik podcjenjivačkog ili oportunističkog pristupa prema našoj državi. Pristup za koji su u prvom redu zaslužni političari jer vrlo često bespogovorno izvršavaju i provode u djelo tuđe zamisli i ideje. A svi ostali koji nisu u toj ulozi svojim su nečinjenjem također krivi što se nalazimo u ovakvoj nimalo ružičastoj situaciji. Situaciji u kojoj bi se trebali posvetiti gospodarstvu, energetici, turizmu…, a ne biti samo u službi pojedinačnih interesa ili centara moći.