piše: Jasna Župan
Napokon! To je prva riječ, popraćena osjećajem riješavanja 2012. godine koja mi je pala na pamet. Imam osjećaj da je trajala cijelo desetljeće jer se u njoj zaokružila priča naše patnje i samim tim njen završetak se vukao puževim korakom.
Bogu hvala gotova je…
Ne znam po čemu ju pamtiti osim po želji da se zaboravi!
To je jedna od onih ‘stvari’ koje pohranimo duboku u neku ladicu od koje želimo izgubiti ključ. Kasnije otkrijemo da se u tim ladicama nalaze razlozi naših bolesti koje nazivaju postraumatskim bolestima a da su te ladice naša podsvijest …
Da, otišla je ne samo u povijest nego i u podsvijest i ne želim ju nikakvom hipnozom vraćati u svijest …
Sjećam se dočeka iste …prije 365 dana i da istina je, on je već ukazivao da je bolje i ne dočekati ju jer je intuicija govorila da je ni milijun čestitki dragih ljudi neće moći dovesti u tu sretnu ‘fazu’ …
Džaba, osjećaj je osjećaj …i nikada me nije prevario.
I znate ono …obuci nešto crveno za sreću …uvijek obučem …pa sam tako i te večeri ‘davne’ 2011. po tradiciji obukla i …ništa!
Dakle, za one koji i dalje u to vjeruju da znaju da to eto ne važi ili ne važi ako se ne obuče u društvu, ne znam. Mi smo bili kod kuće pa možda ne djeluje u obitelji.
Možda se trebalo vidjeti da bi ´djelovalo’ … i to sam si mislila (prije par godina kada sam nosila samo donji veš i nije upalilo) pa sam te prošle obukla i donji i gornji veš i crvenu maramu oko vrata za svaki slučaj da ‘pojačam’ …da budem sigurna da negdje nisam fulala.
I ništa …
Dakle …nije do boje vjerujte mi.
Kažu i kako se osjećaš tako će ti biti … ono jesi veseo ili nisi, pjevaš i plešeš ili čamiš pred tv-om …
E, ipak mislim da je to jedino mjerodavno.
Naime, ma koliko se mi bili natjerali da otplešemo koji ples, doduše pred tv-om s ‘Pod lipom 35’ ili CMC-om … skakali sa stolice što višlje da bi bili uspješniji u novoj …( to isto piše u sanjarici da treba što bolje skočiti i još bolje dočekati se na noge) …ništa nije pomoglo da nam onaj osjećaj nezadovoljstva uzrokovan teretom koji nas je tištio …padne s leđa baš u toj Novoj godini. Ne, nismo imali taj osjećaj …da je vrijeme i da je gotovo i u dubini duše smo znali da će biti polovna a ne ‘nova’ ta 2012. A to nas je bacalo u očaj.
Samo smo se silili držati rituala koji bi nam trebali omogućiti rješenje naše situacije i donijeti bolju i sretniju godinu o kojoj svi mi maštamo ispraćajući staru.
Da, ipak je presudan osjećaj …
Ta spoznaja nakon svih usporedbi me prvi puta raduje …
Došao i je taj dan, zadnji dan te jadne i dotrajale godine. Proticao je baš kako mu i priliči, ne bili odudarao ne daj Bože od cijele godine …
Bilo je sve bez veze, nekako depresivno, monotono i malo je falilo da otkažemo doček dogovoren s prijateljima, uljuljani u toplinu doma i ostatke božićnog ambijenta da ne kažem u ‘kondiciji’ moje skoro devedesetogodišnje bake.
No, ajd, pošto svake druge ili svake prestupne mi idemo negdje ovo je valjda bilo po redu pa da ne kvarimo.
Sve je teklo onako ok, u sali za svatove i sve je i izgledom više nalikovala na još jedno svadbeno veselje negoli na doček Nove godine pošto ničime nije odavala čar novogodišnjeg slavlja osim tek nezamjetnog borića u kutu sale. Još jedna potvrda o tome kako nitko i ne očekuje ništa novije od ovoga što smo imali pa je i djelovalo u stilu ‘eto i neka se i ta noć ‘odradi’ ‘ …
Zbog toga kao da smo do ponoći valjda i čekali da se nešto ‘konkretno’ desi …
I desilo se …bar eto, meni …
Kao da se nešto prelomilo, kao da se u meni ‘odkočio’ onaj grč koji je bio prisutan zadnjih par dočeka zbog kojeg, mislim si, očito nisam mogla dobro skakati sa stolice i odjednom sam se osjećala …super!
Da ne kažem kao ‘NOVA’ !
Ne, nisam imala ‘ama’ baš ništa crveno, sve samo crno i srebreno valjda da nesvjesno sahranim prošlu godinu …
Ali sam osjetila ono, ono što treba biti pravi predznak …ono što se ne može na sebe staviti niti proizvesti …ono što ili osjetimo ili ne osjetimo …ono što nam ne može nitko i ništa aktivirati …
Osjetila sam sreću …
Zaboravih odavno na taj osjećaj ali on nije zaboravio na mene …
I ne znam hoće li 2013, biti sretna godina …samo znam da ja želim biti sretna u njoj …
Od srca to želim svima !
Jasna jako lijepo opisano slažem se
Ni velike proslave,ni skakanje u zrak,ni pjevanje ako ćemo tako ni velika galama,nit crvene boje haljina,slično ni političke stranake ni strančice.
Nemogu nas učinitim veselijim,sretnijim..ni većim, nego što nas mogu učiniti mukotrpna djela i dobre namjere čovjeka.
Ni sam ne znam hoće li 2013 biti sretna godina..ali jedno znam, da moju sreću želim podjeliti sa drugima.