Piše: Emil Cipar
Dvadeset treći dan mjeseca siječnja bit će u budućnosti za sve ljubitelje tamburaške glazbe u svijetu pisan crvenim slovima. Što se to tako značajno dogodilo toga dana?
Toga dana, godine 2013. je svim ljubiteljima tambure svoja vrata otvorio prvi muzej tambure u svijetu.
Događaj stoljeća, iako na prvi pogled uopće ne izgleda tako, dogodio se u Slavonskom Brodu. Otvaranju su prisustvovali obligatni obnašatelji političkih funkcija u gradu i državi, pa se sam čin otvaranja ne razlikuje puno od otvaranja nekih trgovačkih centara, kupališta, javnih WC-a i slično. Malo govora, malo glazbe jela i pića i to je to.
Značaj ovoga čina moći će se uvidjeti tek nakon nekoliko godina, a njegovu punu vrijednost moći će cijeniti tek nadolazeće generacije, onda kada više ne bude ni sadašnjih trgovačkih centara, ni sadašnjih bazena, ni javnog WC-a, ni sadašnjih obnašatelja političkih funkcija.
Ovim činom tambura se vratila u Hrvatsku odakle je i potekla prije nekoliko stoljeća. Njen predak …jednostavan instrument sa četiri jednake žice stigao je u Hrvatsku iz Orijenta ili iz Indije. Tek od njenog dolaska u Hrvatsku ovaj instrument je počeo dobivati na značaju i razvio se do razine instrumenata na kojima se svira u filharmonijskom orkestru.
Hrvatska je domovina tambure, pa je logično da njen muzej bude u Hrvatskoj, a Slavonski Brod je duhovni centar tambure, rasadnik vrsnih glazbenika i pedagoga glazbe.
Ovakvi muzeji ne nastaju u glavama političara, niti za crtaćim stolovima krojača planova budućnosti. Ovakvi muzeji nastaju kao želja ljubitelja tamburaške glazbe, a put do njegove realizacije je dug i trnovit.
Kao prvo …Slavonski Brod ima sreću da u njemu živi i djeluje Mihael Ferić, etnomuzikolog i začetnik tamburaštva na ovim prostorima. On je svojim dugogodišnjim pedagoškim radom odgojio bezbroj veoma kvalitetnih tamburaša, a ovi su opet svojim radom stvorili brojnu publiku i veliki broj zaljubljenika.
Tambura nije više instrument prikladan samo za svadbe, već se na njoj izvode i najzahtjevnije melodije. Zakucala je i na vrata jazza, jer Brođanin Filip Novosel upravo studira u Njujorku na čuvenoj The new school for Jazz and contemporary music.
Muzej se nalazi u kazamatu zapadne kurtine barokne brodske tvrđave. Za početak je u muzeju izloženo 60-tak glazbala raznog oblika, veličine, načina ugađanja, prikaza povijesnog razvoja tambure pa sve do izložene publicistike i nakladništva.
Ove izuzetno vrijedne i dragocjene primjerke prikupila je Brodska udruga tamburaša od koje je ideja o muzeju i potekla. Njen predsjednik Krešimir Dokuzović nije mogao pri otvorenju skriti zadovoljstvo što su sada ti eksponati dostojno prezentirani posjetiteljima.
I treba znati kako je ovo tek početak. Projekt Muzej tambure ima neograničene mogućnosti razvoja. Za sada je smješten na skromnih 130 četvornih metara, ali u …većim dijelom neuređenom prostoru tvrđave je prostora dovoljno, a i Udruga tamburaša je bogata sa kvalitetnim idejama. Tako bi Muzej trebao postati multimedijalni muzejsko informacijski edukacijski centar. U Muzeju je predviđena i demonstracija graditelja glazbala koji će organiziranim grupama pokazati kako se izrađuju instrumenti.
Jedini je to muzej tambure u svijetu, a rijetki su i inače muzeji pojedinih instrumenata. Uz poznati Muzej harmonike u Castelfidardu, Italija i Klaviermuseum Schloss Stoitzendorf u Njemačkoj ne padaju mi drugi na pamet.
Zbog tih silnih mogućnosti koje muzej pruža, zbog sve većeg broja zaljubljenika u tamburašku glazbu, proglasih ovo otvorenje događajem stoljeća. Imamo što drugi nemaju, nismo blijeda kopija nečega što je već istrošeno, ofucano i uniformirano do neprepoznatljivosti.
Muzej je idealan kao mjesto susreta svih onih koji se bave tamburaškom glazbom iz bilo kojeg razloga, ili svih onih koji samo žele čuti tople zvuke ovog tipičnog hrvatskog instrumenta.
Ako bi ovaj Muzej trebao nositi ime neke osobe što je uobičajeno, a o tome nismo čuli ni riječi na otvaranju, predložili bi mi sa Hrvatskog glasa Berlin jedno. Ono bi bilo Mihael Ferić. Vjerujemo kako bi to potvrdili i članovi „Wellebita“, najstarijeg aktivnog tamburaškog orkestra na svijetu .
„Wellebit“ je u Berlinu osnovao Hrvat Franz Krznar davne 1902. Svirali su doskora hrvatske melodije iz nota koje je Franz donio sa sobom. Bezbroj puta su se obraćali raznim hrvatskim državnim kulturnim ustanovama i molili ih note aktualnih melodija. Tek nakon 105 godina postojanja uputili su molbu na jedinu pravu adresu. Pogađate …maestro Mihael Ferić.
I tjedan dana kasnije već su marljivo u Berlinu vježbali „Ne dirajte mi ravnicu“ i „Slavonsku rapsodiju“. Maestro se osobno pobrinuo da tako bude. I dalje im je najveća želja svirati zajedno s Brodskim tamburaškim orkestrom.
Možda i za to bude prilike u kazamatima brodske tvrđave.