Božica Jelušić …ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE (neobjavljeno)
Da je živ, kao što nije, Z. bi sutra imao rođendan. Pisala bih mu pjesmu, rukom docrtala nešto i poslala …
On bi je stavio na zid, na staro mjesto…..staro mjesto za novu pjesmu, da.
Sjećam ga se u svakoj prigodi, a osobito rođendanskoj. Oživljavam u sjećanju naše zgode, bilo ih je za jednu omanju knjigu. Jednom smo (ranih 80-tih) stajali u atelieru J. T.-a, pred mojim mladenačkim portretom, koji je slikar ukrasio simbolikom goluba /golubice, aludirajući na moju drugu stihozbirku “GOLUBICA I PEPEO”. Pokazujući to pernato biće u mojoj naslikanoj ruci, Z. reče naglašeno:
-To sam ja! To mene držiš!
Shvatih to kao jednu od njegovih strelovitih dosjetki.Ali bila je više od toga; neka vrsta predskazanja, intuicije. Svatko tko je ikada držao tu napola divlju pticu u ruci, znade da ona mora odletjeti, po zakonu svoje prirode. Samo u narodnoj pjesmi “golub ljubi golubicu” nekom vrstom idealne, doživotne strasti.
U životu je (ipak) drugačije, i dobro da je tako. Inače bi perje izgorjelo, a srce od intenziteta prepuklo. Bolje je po njegovom: ” Ti ćeš biti samo ime, koje više neću znati; / Između nas, mnoge zime zaborav će srcu dati…”
Od Z-a sam mnogo naučila o zanatu, o prevođenju, pisanju po zadatku, žanrovskoj raznovrsnosti, potrebi stalnog čitanja i razvijanja ukusa.
Biti iskren prema samome sebi, strog, izbirljiv, ali neprekidno otvoren za novo i drugačije. Bila su to Z-ova načela, u mojoj razblaženoj verziji.
Nikada se nisam mogla pohvaliti radikalizmom: mojoj naravi, čini se, više odgovara kompromis. Ali prištedjela bih si podosta nelagoda u životu, da sam se držala njegova savjeta, izrečena na temu mog književnohg “svaštarenja”:
Nemoj pucati iz topova na muhe!