Iz naše arhive/ objavljeno 10.09.2014.
Božica Jelušić
Ma kako mala, pjesma spašava:
Ma kako tiha, svečanost stiha
Zove za stol i nudi voće:
Svu tvoju tihu prisutnost hoće.
Tisuću lica, ocean klica,
Kroz pjesmu teku u brazdu meku.
Ona na trgu stijeg visok diže
I ljude zove k Istini bliže.
Pola na javi, carstvo sna slavi;
Na tankoj žici, u mutnoj slici.
Kad ritam kvariš, promašiš stopu,
Gubiš Itaku i Europu…
Spavaš sred mulja, kamen te žulja:
Iz smradnog gnijezda letiš do zvijezda.
Pjesma sve ništi, zadaće neće:
Trepti, u širokoj se livadi kreće…
Pjesmi rep loviš, pučinom ploviš.
Ko kit se skloni, pod val zaroni.
Bacit ćeš mreže kad se prekališ
I pjesmu shvatiš CUM GRANO SALIS!
Berlin, 8. svibnja 2014. (Europaishe Schrifstellerkonferenz)
Flora Green