piše: Božica Jelušić
Izgubih ovu lijepu kapu iz Rotterdama prije dva mjeseca. Danas je u njoj prošla žena na biciklu. Zaustavih je, zamolih da mi kaže gdje ju je našla, ponudih novac ili zamjenu za novu kapu.
Ona hladno odbije, kaže da tu kapu (kakve nema u HR) “ima već dugo”.
Pa, eto, dobro je znati da kapa i ja i dalje živimo u istom kvartu. Možda se katkada sretnemo, bar u prolazu …I to je nešto.
…
Dragi Bože, dragi sv. Nikola, dragi Djede Mrazu, dragi Uskršnji zeče, draga Vilo Zubice, draga babo Jago, dragi vraču s Bornea, dragi šamane iz Vancouvera, dragi Sai Baba, dragi Maharishi, dragi Paramahansa Yogananda, dragi Karmapa, Marpa i Milarepa, Ashoka, Gandhi i najdraža Majko Tereza, pa čak i vlč. Sudac: ŽELIM SVOJU KAPU, ŽELIM SVOJU KAPU, ŽELIM SVOJU KAPU, ŽELIM SVOJU KAPU …( i tako to 108 puta!!!!).