OTAC, SIN -I BMW

IZ NAŠE ARHIVE ...objavljeno u svibnju 2012.

piše: Dražen Radman
U Markovo ime, u ime Ružice, u ime Ane i Kate i u ime svih drugih smrtno pokošenih od strane ‘limenog konja’ tipa BMW (i sličnih), obraćam se Vama, dičnim, uvaženim i bogatim očevima; Vama koji kao rođendansko iznenađenje poklanjate svojim dragim sinovima ni manje ni više nego takvu jednu ‘igračku’ kao što je BMW…

Na zoran i velikodušan način, kao što samo rijetki to mogu, pokazujete koliko je velika Vaša ljubav prema njima. Vi, naime, dajete uvijek najbolje od sebe onima koje najviše volite. A djeci se, u ime te ljubavi, daje ono što ona požele, zar ne?

No, čini se da ste zanemarili jednu bitnu stvar – da ste, uz poklonjeni autić, svojim sinovima istovremeno poklonili i pravo pravcato oružje kojim je neobično lako ubiti ljude koji se spomenutim ‘autićima’ Vaših sinova – nađu na putu, tj. na pločniku ili u nekom drugom autu s daleko manje konjskih snaga. Vaši sinovi su, gospodo, postali golobrade ubojice, a Vi, na neki točno određeni način postali sukrivci, jer ste godinama ‘pripremali’ teren da bi se takvo što i dogodilo…

I bojim se da takvi poput Vas ništa ne nauče iz ovako tragičnog slijeda. Bojim se da niti na kratko ne razmislite o pokvarenosti koja se tu negdje oko Vas ili u Vama krije. Mučno mi je u cijeloj priči što obično u takvim situacijama nastojite svim svojim silama, svim svojim novcima i vezama – izvući svoje sinove (i sebe) što je moguće više ‘neokrznutima’…

Bojim se da pri takvim ‘nezgodama’ jedino razmišljate, volio bih da se varam, o tome kako će Vaš obiteljski odvjetnik ‘razriješiti’ situaciju, obzirom da je, najčešće, i on vrlo utjecajan čovjek koji slučajno, eto, poznaje ljude na važnim pozicijama.

On će, što je normalno u našem podneblju, u ime dugogodišnjeg prijateljstva, u ime ‘vraćanja usluge’, u ime podebljanja svog računa – učiniti ‘sve što je u njegovoj moći’ kako bi se stvar stavila u zapećak ili barem maksimalno sanirala, da ne kažem zataškala.

Gospodo očevi i odvjetnici, takvo ponašanje nije normalno. Ono je nenormalno i morbidno, jer stvara zloćudan i bezdušan potencijal za stradanje nove nevine žrtve.

Bojim se da se niste niti pokušali barem na trenutak staviti u kožu roditelja koji su u hipu izgubili svog (jedinog) sina ili kćer. A kamoli da ste osjetili njihovu bol, pustili koju suzu zbog njih …

Možda ste takve osjećaje nemarno i ‘slučajno’ izgubili na svom trnovitom putu ka zvijezdama… Usput, trebali biste znati da što se čovjek više penje, teže se spušta, ali zato lako i strmoglavije pada.

Vi i Vama slični, zapravo ništa ne znate o odgoju djece, a niti o prokletoj moći novca. Ne znate za jednostavnu činjenicu – da ne zgrčete i ne kontrolirate Vi njega, nego da novac zgrče i kontrolira Vas.

Vi ne znate koliku štetu nanosite svojim sinovima (i kćerima), ako ih zarana obasipate tako skupocjenim darovima. Ne znate da im tako stavljate teške ‘utege na leđa’ koje oni ne mogu nositi. Djetinjasto pokušavate kompenzirati nedostatak prave ljubavi. Tako u njima hranite obijest pa je samo pitanje vremena i mjesta gdje će izazvati neku veliku nesreću, tragediju ili smrt.

U ime grubo ‘pokošenih’ koji su stali na put Vaših sinova i više nisu među nama; u ime njihovih roditelja, prijatelja, braće i sestara koji bolno tuguju, molim Vas, prestanite više s tim!

Priznajte da ste grubo i grdno pogriješili. Promjenite se dok još imate vremena za to… Bog Vam bio milostiv!

‘Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje,

  koji proždiru narod moj kao da jedu kruh?

  Boga oni ne zazivlju:

  od straha će drhtat…”        (Psalam 53:5-6)

20. svibnja 2012.