PISTOLEROSI

piše: Sandra Marelja Muić
Ovdje samo što ne dimi iza svakog ugla, svi brzi na okidaču, svi u nekim verbalnim kratkim spojevima.

U biti je sve krenulo od onog bijelog dima prošli tjedan, ali to je barem rezultiralo nekim pozitivnim ishodom i dobili smo novog crkvenog poglavara.
Odahnuli svi, ipak nije novi papa crn i nije kosook. Kako bi se mi mogli identificirati s nekim tko je drugačiji od nas, …to ne bi išlo nikako.

Danima u hipnozi oko tog izbora, tv – kanali su nas pravovremeno izvještavali o tome kad se koji kardinal nakašljao i na koju stranu jer bi nam to moglo znatno utjecati na brutto nacionalni proizvod ove godine.

I onda je krenula totalna franjomania za novim papom, svidio nam se ovaj novi pastir, bliskiji je, čovječji, neće zlatni križ nego željezni, neće svilene papuče nego obične, krši protokol da bi pomilovao psa ( tu me dobio doživotno) …

E, to nam treba, onaj nam je prethodni ipak bio previše suzdržan i previše intelektualan, nedodirljiv …mi bi rado nekog tako skromnog i dobroćudnog, zasitile  nas tv voditeljice s večernjom školom koje traže vip status i za svog maltezera, zasitila nas naša nezasit(n)ost u kojoj plivamo od tranzicije od kada su Touringovi vozači postali generali i mi se pogubili kao kanali na kabelskoj televiziji, jel’da?

Skoro pa generalski odlučno napada ovih dana premijer na svaki mikrofon, padom s tenka mu se očito dešifrirao kod za ratobornost.  Tako je izmasakrirao na presici sve one koji čine novinarstvo i medije u Hrvatskoj i zamjerio podmetanje govora mržnje i nacionalizma, čak i na nacionalnoj televiziji.

Nije to tvoj dio posla i nisi odmjerio sve što si izrekao Miki, …ali ta tema kod nas je starija od Svete Knjige, no dobro da ju je netko izrekao na sav glas. Mediteran kakav je nekad bio je baš takav, patrijarhalan, pun jala i malodušnosti.

Kao poveznica na to mu je idealno poslužio najpoznatiji nogometni manager u Hrvata, odnosno najhrvatskiji i najnogometniji najmanager koji je uspio čak cijelu jednu noć prespavati u bajbani u svom Bossovom odijelu zbog svojih izjava upućenih hrvatskom ministru sporta srpskog podrijetla sa stažom hrvatskog branitelja u borbenom sektoru.

Sve te izjave bi prošle kao i ostale fekalne izjave te spodobe kroz standardni filter i otišle u kanalizaciju da nije spominjao ministrovu nacionalnost, što je potpuno irelevatno i iritantno u jednoj civiliziranoj državi. Naglašavanje nečije nacionalnosti je samo poticanje podjele na mi i oni, a kako mi moramo biti dobri onda oni moraju uvijek biti oni loši.

Za premijera se potrudio ipak malo više, zagrabio je u rječnik Jacka Londona i koristio se živopisnim romanskim metaforama, malo je falilo što nismo krenuli po Tosaminu kutijicu prve pomoći u auto i otpakovali sterilnu gazu sa  silnu spominjanu krv iz očnjaka.

Neovisno o budaleštini spomenutog eventa, termin „nogometni prekupac“ je odnio absolutnu pobjedu ovdje.

Plemenita poruka ove epizode koja je završila ekspresnim puštanjem iz pritvora i ljubljenjem parketa, ne znam je li tikovog ili hrastovog, kao i one prekolanjske epizode drugog  lika koji je svojom morskom jurilicom presjekao na pola talijanski par i sada se isto tako na osnovu svog bankovnog računa nesmetano kreće po bijelom gradu Zagrebu je: draga djeco, samo budite dobri i marljivo učite, pa ćete dobiti sav dostupan medijski prostor i moći ćete uspješno gaziti svojim čizmama po drugima.

To je nama naša borba dala, zanemarite je li križ zlatni ili željezni.