PITANJA I ODGOVORI

AKO  ISUS  NIJE  USKRSNUO,  KRŠĆANSTVO JE UZALUDNO!

piše: Dražen Radman
Obzirom da sam u proteklih 20-ak godina mnogo razgovarao s različitim ljudima na temu vjere i smisla našeg života, jedno mogu sa sigurnošću reći – većina ljudi istinski ne vjeruje u život poslije smrti, a još je više onih koji ne vjeruju da je Isus uskrsnuo.

Ovo se odnosi i na veliki dio onih koji se (od malih nogu) smatraju vjernicima – kršćanima.

Odmah da kažem, bez uskrsnuća cijelo kršćanstvo pada. Bez Kristovog uskrsnuća, kršćanstvo je samo manje ili više (ne)simpatična laž. Kršćanstvo, naime, ne stoji na skupu moralnih i pobožnih pravila; ne stoji na sloganu ‘dobro je činiti dobro’; niti na načelima humanizma; a niti stoji na obavljanju sakramenata, na tradiciji i sl.

Kršćanstvo stoji na zaglavnoj činjenici da je Isus Krist uskrsnuo! Apostol Petar kaže: ”Niti je on ostavljen u boravištu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo. Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci…” (Djela 2:31-32)

Kršćanski poziv počiva na činjenici da je svaki čovjek grješan (duhovno izgubljen); da sam po sebi ne može nikakvim djelima zaslužiti spasenje; da mu je potrebna pomoć i milost odozgor te da se božanska intervencija, stvarni silazak među nas ljude u jednom trenutku povijesti – zaista dogodio!

Dakle, kršćanstvo stoji na vjeri i svjedočenju svih onih koji su svojom slobodnom odlukom i svim svojim srcem u nekom trenutku života (povijesti) prihvatili Isusa kao svog osobnog Spasitelja, koji je iz ljubavi prema čovjeku dragovoljno otišao na križ kako bi platio punu cijenu za njihov grijeh. Taj grijeh se ne odnosi ponajprije na njihovu grješnost spram nesavršenih ljudi, nego se ponajprije odnosi na njihovu grješnost spram savršenog i svetog Boga.  ”…jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave…” (Rimljanima 3:23)

Apostol Ivan piše: ”Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj…” (1 Ivanova 1:1-2)

Ako Isus nije uskrsnuo, onda je on u više navrata lagao da će nakon što ga razapnu – uskrsnuti treći dan. Onda je varao ljude govoreći da će svi oni koji povjeruju u njega živjeti – i ako umru. Također, ako nije uskrsnuo, onda bismo mogli reći da je bio i luckast govoreći kako je on ”živi kruh koji je sišao s neba”. Onda se i umišljeno predstavljao da je baš on ”Svjetlo svijeta”; da je baš on ”Put i Istina i Život”; da je baš u njemu ”Mir koji nadilazi svaki razum”, itd.

Ako Isus nije uskrsnuo, onda moram reći da je bio prilično paranoičan kada je tumačio kako je on to pashalno janje koje na sebe uzima grijehe cijelog svijeta. Onda je njegov poziv za obraćenjem svakog čovjeka itekako smiješan, ali i isključiv jer ne ostavlja prostor za druge varijante spasenja.

Ako, stoga, Isus nije relevantan za ovakva pitanja, onda se nitko ne treba nadati raju, a ni bojati ni ‘pakla’ jer je Isus govorio i o tim mjestima kao stvarnima. Onda, eto, svatko za sebe može skrojiti pobožna ili bezbožna pravila koje će slijediti i kojima će se klanjati, već kako mu paše i kako mu se (u)čini da je dobro.

Apostol Pavao navodi: ”Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera. Tad izlazi da smo lažni svjedoci Božji jer smo svjedočili da je Bog uskrisio Krista kojega nije uskrisio… Ako zbilja mrtvi ne uskršavaju, ‘jedimo i pijmo jer sutra mremo’!” (1 Korinćanima 15:14-15, 32)

Da skratim priču, ako je Isus svjesno ili nesvjesno lagao u svezi svog uskrsnuća, zašto bi netko vjerovao i uzimao za mjerodavno i sve ostalo što je govorio i činio? Što od kršćanstva ostaje ako Isus nije govorio istinu? Što ostaje ako Isus zaista nije uskrsnuo?

S jedne strane, ostaje skup dobroćudnih, a s druge strane skup sumnjivih načela za dnevnu upotrebu… Zapravo ne ostaje ništa posebno što bi moglo biti relevantno za čovjeka koji se, na primjer, nalazi u potrazi za istinskim Odgovorima na ključna pitanja svog života (tko sam, odakle sam, zašto sam, kamo idem). Makar se o ovim pitanjima sve rjeđe razmišlja i govori.

Dragi prijatelji, sve mi možete reći; možete reći da je Isus bio lažac i luđak; da je bio luckast i simpatičan ili da je bio fanatični vođa koji je znao s masama. Samo mi nemojte reći da je bio ‘iznimno dobar čovjek’, da je bio ‘vrlo pozitivan lik’ ili ‘jedan od najvećih proroka’ od kojega se može i kakva lijepa stvar naučiti.

Ne, Isus Krist o sebi tako nije mislio! On se jasno predstavljao kao Mesija za sve ljude. Kao Bog koji je sišao u tijelu otkupiti palog čovjeka. Mene, tebe… Jer su ga moji i tvoji grijesi, tj. grijesi svih nas, pribili na križ kao razbojnika.

Dakle, ili je Isus Krist uskrsnuo pobjedivši smrt, i time potvrdio istinitost baš svega što je rekao i učinio, ili je bio jedan u nizu nadarenih zanesenjaka i zavedenih licemjera.

Za apostola Tomu, nepravedno označenog kao ‘nevjerni Toma’, dileme nije bilo nakon što je, po uskrsnuću, stavio ruku svoju u Isusov bok. Povjerovao je rekavši: ”Gospodin moj i Bog moj!” (Ivan 20:28) One koji danas traže, Isus ohrabruje govoreći im: ”Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!” (Ivan 20:29).

Milijuni ljudi su, do dana današnjeg, okusili to neizmjerno  Blago i, koliko znam, nitko nije požalio zbog toga. Naprotiv.

Ako je Isus uskrsnuo, a ja vjerujem da jest, onda je to činjenica koja ne bi trebala ostaviti nikoga ravnodušnim. U tom slučaju, radi se o daleko najvažnijem izboru kojeg čovjek može učiniti u svom kratkom životu.

To je izbor koji potpuno određuje kakav će biti njegov ovozemaljski hod i sreća. Određuje, dakako, i njegovu vječnu sudbinu.

Nadam se i molim da ćete svi Vi koji to niste učinili, dobro ‘istražiti stvar’ i naposlijetku pozvati Uskrsloga u svoje srce pa doživjeti milost i mir koji se ne može s ničim usporediti. A Vama koji ste se nekoć pomirili s Njim, želim da budete ustrajni u svjedočenju za svog Gospodina, Imena iznad svih drugih imena. Jer kako šutjeti ono što najviše voliš? Pogotovo ako znaš da to nije samo ‘tvoja stvar’.

To je Ime koje može iscijeliti svakog čovjeka, svaku obitelj, svaki narod – ako ga taj isti čovjek, ta obitelj i taj narod prepozna kao svog Spasitelja i Boga. Ako se pokaje za svoje zle puteve i pozove ga da ga vodi i bude mu Gospodarom i Tješiteljem. Osim toga, približava nam se daleko veća nevolja i tjeskoba od ove koja je sada. A nevolje često nisu slučajne, nego su i posljedica …

”Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4:12)

”Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11:28)

Neka Vam bude blagoslovljen ovaj Uskrs 2013. !

Split, 30. ožujka 2013.