Političar smrtno nastrada u prometnoj nesreći. Duša mu krene put neba i sretne se sa Svetim Petrom.
– Dobro došao na nebesa, – reče Sveti Petar. – Vidjet ćemo hoćeš li otići u Raj ili Pakao.
– Samo ti mene pusti u Raj, neće biti problema.
– Pustio bih te, ali moram se pridržavati procedure. Propis je takav da moraš proživjeti jedan dan u Paklu, jedan dan u Raju. Poslije toga ćeš sam odlučiti.
– Dobro. – reče političar.
Sveti Petar ga otprati do lifta koji se spuštao dolje, dolje, dolje, sve do Pakla. Vrata lifta se otvore i poslanik se nađe usred pažljivo njegovanog terena za golf. U blizini su bile klupske prostorije, a ispred njih veliki broj njegovih prijatelja i političara sa kojima je često surađivao. Svi su bili razdragani i sretni, obučeni u lijepa večernja odijela. Prilazili su da ga pozdrave, oživljavajući uspomene na vremena kada su se zajedno družili na račun poreskih obveznika. Poslije su uživali u jastogu i kavijaru i ispijanju šampanjca. No, dan je završio i svi su došli da ga isprate.
Mahali su mu dok se lift polako penjao, penjao, i penjao naviše gdje ga je čekao Sveti Petar i poslao u Raj. Iduća 24 sata bio je u društvu veselih duša, premještajući se sa oblaka na oblak, svirajući harfu i pjevajući. I ovo vrijeme je brzo prošlo tako da se ponovo našao pred Svetim Petrom.
– Dobro, proveo si jedan dan u Paklu i jedan dan u Raju. Sada izaberi svoju vječnost.
Političar malo razmisli pa odgovori:
– Raj nije loš, ali mislim da će mi bolje biti u Paklu.
Sveti Petar ga bez riječi otprati do lifta i pošalje dolje, dolje i dolje, sve do Pakla. Vrata lifta se otvore i on se nađe usred zapuštene poljane prepune raznih otpadaka i smeća. U toj prljavštini vidio je svoje prijatelje kako sakupljaju otpad u crne vreće i čekaju da nešto siđe odozgo.
– Ne razumijem – zajeca on. – Prekjučer sam bio ovdje, tu je bilo igralište za golf i klupske prostorije gdje smo se gostili jastogom i kavijarom, pili šampanjac, igrali i bogovski zabavljali. Sada je tu pustinja prepuna otpadaka i prljavštine, a moji prijatelji izgledaju tako jadno. Što se to dogodilo?
Đavo mu stavi ruku na rame, nasmiješi se i pogleda ga ispod obrva, pa kaže:
– Sinoć i preksinoć smo imali predizborne skupove … A danas … danas si glasao.
Ma ovo nije sala mala, vec velika i zbilja prava.
Kak se ono veli svakog doceka pravda kad tad… ha,ha,ha