NAIZGLED BEZOPASNE STVARI

O psima, lajanju i naizgled bezopasnim stvarima … / Kolumna povodom priloga i komentara na tekst Kako laje finski pas

piše: Martina Budimir
Vrlo je opasna inicijativa ujednačavanja naizgled banalne stvari, odluka o tome kako se smiju glasati životinje.

Svaki građanin Europske unije na godišnjoj razini izdvaja tek nešto manje od 2 eura za prevođenje.[1] Trošak je minimalan, a dobit nemjerljiva novcem.

Hrvatski će postati službeni jezik Europske unije, 24. u nizu jednakovrijednih jezika kojim se ima pravo, unatoč našem zgražanju (i mom osobnom) nad neznanjem stranih jezika nekih naših predstavnika/promatrača u EU-parlamentu, služiti svaki njezin građanin. Svatko ima pravo poslati dopis ili postaviti pitanje na bilo kojem od 23, odnosno uskoro 24 službenih jezika Unije, i svatko od institucija te iste Unije mora dobiti odgovor na jeziku na kojemu je postavio pitanje.

Isto tako, svaki za članice bitan akt mora biti preveden na sve službene jezike Unije. Na taj se način vodi računa o tome da svi jezici i sve države članice budu ravnopravne jer norme i zakoni Europske unije moraju biti dostupni svim njenim građanima.

Engleski, francuski i njemački u govoru se često nazivaju službenim jezicima Unije, no radi se o radnim jezicima. Svođenje na samo tri radna jezika zbog praktičnih razloga, doduše,  neizbježno dovodi predstavnike zemalja kojima engleski, francuski i njemački nisu materinji jezik u daleko nepovoljniji položaj. Osim što ne mogu dovoljno precizno izraziti svoje stavove, zahtjeve ili prijedloge, nužno se dio sadržaja izgubi u prijevodu, i to upravo stoga što su jezici odraz kulture.

Postoji još jedna kategorija, tzv. temeljni jezici.

«Europski parlament, koji često mora brzo izraditi dokumente na svim službenim jezicima, razvio je sustav šest tzv. temeljnih jezika. To su: engleski, francuski, njemački, talijanski, poljski i španjolski.»[2]

Tako se izbjegava direktno prevođenje na sve ostale jezike. Prevodi se na šest temeljnih jezika, a onda s jednog od njih na ostale.

Iako je trošak prevođenja moguće izbjeći uvođenjem jednog jezika kao općeg jezika sporazumijevanja (u pravilu se u tom kontekstu spominje engleski jezik), tzv. „eurospeak“ nema svoje uporište u povijesti. Početak Europske moderne u znanosti, gospodarstvu i kulturi vezan je uz procvat i emancipaciju narodnih jezika nad jedinstvenim latinskim jezikom.

«Der kulturelle Wert, den die europäische Sprachenvielfalt darstellt, ist überhaupt nicht bezifferbar.»[3]

Ideološki začetnici Europske unije, ali i kasniji čelnici zemalja članica Unije, svjesni su ovog bogatstva i važnosti njegovanja različitih kultura, jezika i ideja. Osim jedinstvenog tržišta kapitala, nužno je ostvarenje slobodnog tržišta misli i ideja, za koji je jedini način prevladavanje jezičnih granica.

«Wenn ich noch einmal anzufangen hätte, würde ich nicht mit der Wirtschaft, sondern mit der Kultur beginnen.»

(Jean Monnet)[4]

Cilj i zadatak Europske unije je poticati njegu svih jezika njezinih članica, razvijati međukulturalnost i toleranciju i postići interkulturalnu integraciju. Stoga je nužno učenje stranih jezika, poštivanje svoga, ali i približavanje drugima.

«Jezici se ne smiju promatrati samo kao sredstvo komunikacije nego kao sredstvo pristupa drugim kulturama. (…) Povezanost više kultura kroz njihove jezike mora postati sastavnim dijelom identiteta svih građanki i građana EU.»[5]

Kroz učenje jezika uči se kultura drugog naroda, a time se i anulira strah od različitosti i neznanje kao najčešći uzroci netolerancije i rasizma. Jezik ima društveno-političku funkciju i jamči identitet pojedinog naroda. Kao takav, kao način očuvanja identiteta pojedinih država, mora biti očuvan u svojoj biti i primjeni, te ne smije biti diskriminiran spram ostalih jezika.

Zbog svega navedenog, odluka o tome kako će se glasati pas, mačka ili bilo koja druga životinja nije i ne može biti banalna stvar. Radi se, koliko god to možda zvučalo smiješno, o vrlo ozbiljnoj stvari i o očuvanju temeljnih vrijednosti Europske unije.

Nije li i zajednička europska valuta, euro, jedna od riječi koja se različito izgovara na različitim jezicima različitih naroda Unije? Upravo je u tome pravo bogatstvo Europske unije, u različitostima i njihovom uvažavanju, pa radilo se o običnom glasanju životinja ili nekom puno respektabilnijem pitanju.


[1] Citirano u Oksaar, str. 168., prema Schiedermair, H. Kultur der Zukunft. Die Universität auf der Schwelle zum 21. Jahrhundert. Forum 48. 1989. str. 14.

[2] Ammon, Ulrich. Sprachen und europäische Integration Abschlussmanifest «Der Sprache die Macht». Beitrag zum Festival «Die Macht der Sprache». Goethe-Institut. (16. 06. 2007.).  <http://www.die-macht-der-sprache.de/> (26. 08. 2007.), str. 2.

[3] Usp. Giersberg, Dagmar. «Europas Reichtum beruht ganz wesentlich auf seiner sprachlichen Vielfalt». Goethe-Institut. Online Redaktion. (lipanj, 2007.). <http://www.goethe.de/lhr/prj/mac/kvi/de1399909.htm>    (26. 08. 2007.)

[4] Mnogo jezika, jedna obitelj. Jezici Europske unije. Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj. (2006.). <http://www.delhrv.ec.europa.eu./uploads/dokumenti/3488db369f691a702eeb27c83b85f288.pdf>     (06. 05. 2007.)

[5] Dr. Gerhard Stickel, predsjednik Europske federacije nacionalnih jezičnih institucija, u Giersberg, Dagmar. «Europas Reichtum beruht ganz wesentlich auf seiner sprachlichen Vielfalt». Goethe-Institut. Online Redaktion. (lipanj, 2007.). <http://www.goethe.de/lhr/prj/mac/kvi/de1399909.htm> (26. 08. 2007.)

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
VikAr
VikAr
11 years ago

Potežkoća hrvatskoga jezika nije u nazivu, nego u sadržaju. Čak ni “otac Domovine” Tuđman, ni hrvatski “desničari” KRADEZE nisu od neumornoga rada na izdaji i pljački hrvatskoga naroda stigli ustavno odrediti tkoli od, danas već 4 (četiri) pravopisa je službeni i obvezan za EU i cieli sviet jer je hrvatski jezik priznat u svietu! Taj jezični mulj koristi današnja hrvatska tuđinska VLAST od 80% Srbijanaca i 20% Jugoslavena, sastavljena “točno” po šugoslavenskom “ključu narodnosti” za stanovničtvo Hrvatske s 90,4% hrvatica i hrvata, 4,4% Srbijanaca i možda 2% Jugoslavena, te “obogaćuje” taj mulj s još jednim pravopisom nasilnoga ministra Srbijanca Jovanovica.… Read more »