tekst i foto: Ivo Dorotić
Najslavniji i najpoznatiji sumartinski franjevac uopće jest: fra Andrija Dorotić. Rođen je 25. listopada 1761., a umro je 4. rujna 1837. godine.
To je čovjek, redovnik i političar kojeg je malo koja enciklopedija ili leksikon zaobišao, ali je i vlastima u zadnjih 250 godina bio uvijek trn u oku.
O njemu je napisano više članaka, prikaza i knjiga. A dvojica su na njegovu životu i dijelu postigli doktorski gradus: O. fra Vice Kapetanović i prof. Damir Barbarić, po majci Sumartinjani.
Fra Andrija je imao buran život. Za svećenika je zaređen u Italiji, gdje je završio svoje školovanje. Tu je zapažena njegova izvrsna izobrazba, pa je odmah primljen za profesora u Orvietu. Nakon Ovieta bio je profesor u Rimu, zatim u Perugi, Padovi i Veneciji.
Vrativši se u Domovinu, kojoj je prijetila francuska opasnost, postane politički vođa za jedinstvo Dalmacije s ostalim hrvatskim krajevima, na čemu se je i vojnički angažirao. Nakon neuspjeha, zapravo izdaje carskog dvora, odlazi u Zagreb gdje se kreće u društvu s biskupom Vrhovcem. Malo potom, na povratku iz Beča, imenovan je direktorom državne tajne policije u Zagrebu.
U međuvremenu su Francuzi raspisali veliku ucjenu na njegovu glavu. Nakon napuštanja službe u policiji putuje po Sredozemlju agitirajuči protiv Francuza. Smatra se da je čak bio i na Španjolskom dvoru.
Kada je 1829. harala velika glad po Dalmaciji, on se je s još nekoliko svećenika istakao u skrbi za ugrožene Sumartinjane i ljude iz okolnih mjesta. Potom je kupio jedan oveći posjed od kojega je osnovao „pobožnu zakladu“ za pomoć mjesnoj crkvi i siromasima rodnog Sumartina.
Bio je to zadnji veliki potez toga zaista nesvakidašnjeg fratra i Sumartinjanina. Nekoliko godina kasnije, tj. 4. rujna 1837. preminio je u tišini sumartinskog samostana taj “staknuti borac za slobodu i jedinstvo hrvatske zemlje”
Opisati ukratko i sažeto fra Andriju Dorotića, može se i ovako …franjevac, svestrani humanistički duh, značajna osoba povjesti razvitka hrvatske misli. Predpreporodni borac za sjedinjenje hrvatskih zemalja i općenito predšasnik i rodonačelnik svih državotvoraca i napredni pronositelj hrvatske integralističke misli. Dalmatinski provincijal, ravnatelj tajne policije, revolucionar, prkosnik, prorok i stradalnik, filozof, pravnik, matematičar, fizičar i profesor teologije. Čovjek koji je imao velike zasluge, ali su ga se svi i bojali, počevši od Napoleona i Dondola, Austro-Ugarske, Karađorđevića, Tita i na kraju i tuđmanista.
Žalosno je da se o ovom čovjeku više ne piše, ne govorim to zato što je iz moje obitelji, već zato što je stvarno bio velik, ali i zatajen. Njegova dijela leže u makarskom samostanu, prekrivena debelom prašinom.