piše: Emil Cipar
Preko tri desetljeća pratim događaje povezane uz hrvatsko iseljeništvo u Njemačkoj. Pisao sam o pojedincima, obiteljima, društvima, kulturnim i sportskim događajima… Nakupilo se pisanog materijala za nekoliko debljih knjiga.
Većinu događaja pratio sam rutinom novinara i sa potrebne distance. Nije mi promakla naivnost i nespretnost raznih priredbi, ali pripisivao sam ih amaterskoj nestručnosti društava koje su ih pripremale.
Često puta je i „pomoć“ iz domovine bila sve drugo, a ne pomoć u tehničkom, programskom i organizacijskom smislu.
Bili su to od kulturnih priredbi uglavnom proslave i veselice sa manje-više neprikladnim programom. Pozdravljali su se „zaslužni“ Hrvati, držali predugi govori, koji često nisu imali nikakve veze s događajem.
Nastupale su estradne zvijezde iz domovine, plesalo se, igralo se, pričalo se, jelo se, dobilo se zahvalnicu …i hrvatska duša bila zadovoljna.
I obvezno se intonirala hrvatska himna, ponekad i nekoliko puta na večer, ponekad i po želji nekog pijanog gosta.
Mi novinari pisali o tome, hrvatski mediji to objavljivali, Hrvati u inozemstvu to čitali …možda došli na ideju organizirati tako što i u njihovom gradu, pa pozvati novinare …jer ako se ništa ne napiše nije se ništa ni dogodilo.
I tako se ta spirala vrtjela desetljećima. Ništa se nije izmijenilo ni nakon odvajanja Hrvatske iz jugoslavenske federacije. Promijenila se forma, a sadržaj ostao isti.
Hrvati u Njemačkoj nemaju krovnu organizaciju koja bi se potrudila oko neke kulturne razine tih priredbi i dala im neki viši značaj. Krovna organizacija koja bi bila poveznica sa Hrvatskom potrebna je danas više nego ikada.
Hrvatska država ima Ured za odnose sa Hrvatima izvan domovine, ali ni od njih nema nikakve koristi jer ne postoji vertikala komunikacije, a ni strategija odnosa hrvatske države prema iseljenoj Hrvatskoj nije potpuno jasno definirana.
Dogodi se tako da visoki državni dužnosnici budu pozvani na neki kulturni događaj sumnjive kvalitete i oni dođu. Održe neki neprikladni govor …i to je to. Novinari to afirmativno blagoslove i truli svijet zasija u punom sjaju.
Dobro frustriran brojnim događanjima o kojima se nisam niti usudio pričati u njemačkom društvu, prekinuo sam suradnju sa hrvatskim medijima. Oni su imali svoju sliku o hrvatskom iseljeništvu, a ja sam imao svoju, pa se nismo mogli složiti u tome.
U Njemačkoj sam često gledao i slušao hrvatske umjetnike. Operni pjevači, pisci, slikari, jazz-glazbenici…
Ali oni su bili pozivani od Nijemaca, a gotovo nikada od hrvatskih društava u Njemačkoj. Na takve priredbe, izložbe, predstave vodio sam i njemačke prijatelje.
Zbog svega ovoga do sada napisanog moram reći da se unatoč prilika koje vladaju u hrvatskim društvima u Njemačkoj …u Berlinu već nekoliko godina događa čudo. Udaraju se stabilni temelji za kvalitetan suživot budućih generacija.
Savez hrvatskih društava u Berlinu, već nekoliko godina organizira „Blistavu noć klasike“. Hrvatski glazbenici klasične glazbe koji rade u Njemačkoj nastupaju na koncertu koji svake godine raste i sadržajem i porukom.
A i ove godine imena su to od kojih ti stane pamet: operni pjevači,sopranistice Esther Puzak i Michaela Cuento, bas bariton Ivan Lovrić Caparin te mladi tenor Goran Cah, potom i instrumentalisti, pijanistica Senka Branković, gitarist Mario Raič, njemački prijatelj, majstor klasike na harmonici Ilya Kurtev.
Posebno zadovoljstvo bit će slušati kvintet koji dolazi iz Osnabrücka i nosi ime Adria Anasmble. Vodi ga naša violinistica Ana Kirchmayer -Wonnemann uz nju sviraju i: Adrian Wonnemann, violina, Mariana Blanc, viola, Lavinia Reck, violončelo i Michael Gäbel, klarinet. Uživanju u glazbi na VI. po redu Blistavoj noći klasike, doprinijet će i Ženski vokalni sastav Due Deni koji je s kraja prošle godine izdao svoj prvi nosač zvuka s 13 izvornih hrvatskih pjesama.
Svi će oni nastupiti na prvoklasnoj adresi u Berlinu …u dvorcu Charlottenburg, u nedjelju 21. travnja 2013. Koncert počinje u 18 sati.
Ovaj koncert ne organizira neka profesionalna koncertna agencija. Neeee! Organiziraju ga mali veliki ljudi iz hrvatskih društava u Berlinu.
Znači …može se kad se hoće. Puno posla, puno truda, al’ kad se glave skupe i brda se mogu pokrenuti.
Hrvati koji u Berlinu žive 40 i više godina shvatili su da će tu ostati vječno i žele si ovim koncertom napraviti spomenik. Pokazati svojim sugrađanima zemlju iz koje dolaze. A tko to može učiniti bolje od vrsnih i vrhunskih glazbenika hrvatske glazbe.
Htjeli to priznati ili ne, Hrvati u Berlinu gradili su njemačko društvo i njemačku državu i imaju pravo u njoj se osjećati kao kod kuće. A kuća je tu u Berlinu.
I Due Deni …mladi ženski vokalni sastav imat će priliku koja se ne pruža baš često. Nastupit će rame uz rame sa profesionalnim kolegicama i kolegama. Nijemci će upoznati hrvatske kompozitore kojih se ne moramo stidjeti…
A krovna udruga će pričekati. Još je nema …iako ih ima nekoliko koji bi to željeli biti, ali ničim nisu opravdali taj naziv.
Tko zna! Možda se ovo pročuje i do Hrvatske …do onog Vladinog ureda za neke odnose. Možda i njima postane jasno da u dalekom svijetu postoje ljudi u kojima kuca hrvatsko srce, a nisu građani Republike Hrvatske i ne žele to biti po svaku cijenu. Možda im čak ni materinji jezik nije hrvatski. Do njih se ne dopire hrvatskim zakonima i uredbama. Do njih se dopire dobrom voljom i otvorenim srcem.
I ja bih o tom događaju rado pisao, ali u moje vrijeme nije ih u Njemačkoj bilo. Imam sreću pa ni ne moram to činiti. „Hrvatski glas Berlin“ je pokrovitelj ove priredbe, a glavna urednica Sonja Breljak je u žiži događaja.
Ali svejedno …možda će mi se u budućnosti pružiti prilika biti u Berlinu u vrijeme kada se bude održavala „Blistava noć klasike“. Znam da će ovo ostati tradicija, jer boca je otvorena i duh je izašao iz nje.
A možda i netko iz Zagreba iz onog Ureda krene u to doba put Berlina. Jedno lijepo mjesto susreta je stvoreno zahvaljući velikim malim ljudima iz Saveza hrvatskih društava. Ima se gdje ostaviti kufer u Berlinu.
Tko zna!!!
Ovo Emilovo mi je posebno pri srcu.. Tko zna! Možda se ovo pročuje i do Hrvatske …do onog Vladinog ureda za neke odnose. Možda i njima postane jasno da u dalekom svijetu postoje ljudi u kojima kuca hrvatsko srce, a nisu građani Republike Hrvatske i ne žele to biti po svaku cijenu. Možda im čak ni materinji jezik nije hrvatski. Do njih se ne dopire hrvatskim zakonima i uredbama. Do njih se dopire dobrom voljom i otvorenim srcem. Prije svega kako objasniti Njemcima da Hrvatska država posjeduje jedno tijelo od oko, 55 zaposlenika koje se formalno naziva u MVP..Ministarstvo za… Read more »
Ma što i ja neprekidno govorim
Ako Vlada namakne novac..onda nam se je potrebno upitati što je stvarna uloga.. civilnih udruga i društava..u smislu podjele zadanih poslova..a to je zasigurno kao prvo njihovo poticajno i radno jačanje..
Prije svega ipak smatram da je potrebno vratiti ..”Ministarstvo iseljeništva povratnika i useljeništva “….nekada se je to tjelo zvalo..postojalo Ministarstvo iseljeništva i useljeništva.
Podsjetimo se malo pod naslovom:
Kome je smetalo Ministarstvo iseljeništva?
Ma, kako vas nije sramota, vi što kupite novce od hrvatske države …a sve kao za nas i naše aktivnosti vani … ostaviti svoj reklamni komentar ispod ovog teksta koji govori o malim velikim ljudima, entuzijastima iz Berlina. Eh, da mi je malo bliže, potegao bih do Berlina u nedjelju radi ovog koncerta koji muči vas iz Matice …jer svoje prste (srećom) nemate u njegovoj organizaciji kako biste pokazali i dokazali opravdanost svog postojanja i jalova posla. Bravo za organizatore u Berlinu!
Poštovani, U RH, u Zagrebu – i u podružnicama u Splitu, Rijeci, Puli, Dubrovniku i Vukovaru – već više od 60 godina- djeluje Hrvatska matica iseljenika. Medijski, djeluje i kao nakladnik i sunakladnik, izdaje časopis Matica, i održava malo mlađi portal. Sve što čini, a množinom događanja, programa i usluga ne odaje količinu novca kojim raspolaže, čini za naše sunarodnjake i pripadnike manjinskih zajednica u svijetu.. Dakle, stručni, snalažljivi, inventivni i vrijedni ljudi HMI čine mnoge stvari iz ljubavi i predanosti poslu, i želje da vrše misiju zbog koje su opstali do sada. Nisu možda bili na mnogim priredbama, ali… Read more »