tekst i foto: Marijana Šundov
Bruxelles,19.travnja 2013./ Današnji tekst doista je kako i naslov kaže, reportaža inspirirana Amsterdamom.
Znam da to nije Belgija ali kada si u Bruxellesu na privremenom radu koristiš svaku priliku za obići obližnje metropole.
Geostrateški položaj Bruxellesa koji je u prošlosti donosio stanovnicima brojne nevolje danas je prednost. Iz Bruxellesa si za sat ili dva, u Londonu, Parizu, Luxemburgu, Aachenu, Kolnu, Rotterdamu ili Amsterdamu.
Mreža autocesta te brzi moderni i ne previše skupi vlakovi učinili su mogućim i poželjnim jednodnevne izlete. Nakon jednog takvog izleta evo me ponovo u Bruxellesu i pišem „Pismo iz Belgije“.
Željeznička stanica u Amsterdamu smještena je u centru, točnije … samom srcu starog, srednjovjekovnog dijela grada. Čim izađete iz prostranstva izvana starinske, a unutra moderno opremljene stanične zgrade koju kao i svugdje čine kolopleti užurbanih ljudi i zvukova, mirisa i boja prodavaonica kave, sendviča i slatkiša, pred vama se prostire grad.
Pogled je to od koga zastaje dah.
Kakve sve veličanstvene gradove čovjek napravi, promislim.
Ispred mene suncem obasjani zvonici i tornjevi nalaze se i lijevo i desno. Ne znam kuda bih krenula. Iza mene, s druge strane zgrade, pruža se veličanstveni kanal sa mnoštvom brodova i lađica svih veličina.
Moju nedoumicu primijetila je djevojka obučena u plavi mantil na kojem piše (u slobodnom prijevodu) „turistička zajednica“. Ljubazno me pita na engleskom jeziku …iz koje sam države i trebam li detaljnu mapu grada?
Snabdjevena korisnim savjetima, mapom i ohrabrena ljubaznim osmjesima …puštam da me rijeka ljudi nosi zapadno ulicama kvarta poznatog kao Nieuwe Zijde ( New Side) „Nova strana“. Iako ime sugerira da se radi o novom, modernom, radi se ipak o srednjovjekovnom gradu.
Zgrade se nastavljaju u neprekinutom nizu jedna na drugu. Prekida ih mreža kanala sa ljupkim mostićima. Ulice završavaju i križaju se na trgovima. Trgovi su opet na svoj način posebni sa predivnim palačama i crkvama.
Mislim …kako meni Amsterdam ne nalikuje ni jednom drugom gradu. Iako ga zovu sjevernom Venecijom, meni su ta dva grada neusporediva.
Prema povijesnim izvorima ime naselje na ušću rijeke Amstel, spominje se prvi put 1200.-te godine. Od tada se smjenjuju stoljeća burne povijesti prepune ratova ali i požara i kuge. Grad preživljava i oblikuje se u metropolu jedinstvene arhitekture.
Razgledajući izloge trgovina, mislim, kako je globalizacija ipak učinila svoje jer se radi o trgovinama i markama koje su valjda iste u svakom europskom gradu poput C&A, Zara, H&M, Roche… A i cijene su iste, zaključim.
Slično je i sa restoranima, i ovdje ima istog šušura sa svih strana svijeta kao u Bruxellesu. Najčešće su ipak ponude jela različitih azijskih restorana, argentinskog roštilja i raznih vrsta kebaba, ali i talijanskih picerija.
Ono što je ipak drugačije su prodavaonice sira i namirnica. U velikim staklenim izlozima ovih trgovina se nalazi cijelo bogatstvo žutih i bijelih koluta sira među kojima dominira crna etiketa poznatog „Old Amsterdama“. Cijena za kilogram je oko 20 eura.
Razgledajući izloge, uspoređujući cijene i diveći se malim kioscima sa tulipanima i drugim cvijećem raznih boja završavam na trgu Dam.
A taj, Dam trg, zaista je veličanstven, uokviren predivnim zgradama jedinstvene ljepote. Jedna od njih je Koninklijk Paleis, građena daleke 1648. godine nakon završetka 80.- godišnjeg rata. Zgrada je građena za gradsku vijećnicu. Povremeno je za pojedine javne svečane događaje koriste i članovi nizozemske kraljevske obitelji. Iza palače uzdižu se tornjevi Nieuwe Kerk ( Nove crkve) koja baš i nije tako nova jer današnji romantični izgled stiče 1650.godine. Prva crkva na ovom mjesto građena je u 14.stoljeću te više puta bila uništena vatrom. Od 1814.u njoj su se krunili nizozemski kraljevi.
Na drugoj strani Dam trga je nacionalni spomenik – obelisk i dva lava. Spomenik je to Nizozemcima poginulim u Drugom svjetskom ratu.
Nastavljam dalje sada prema istoku kroz mrežu ulica i kanala srednjovjekovnog dijela grada koga domaćini u žargonu zovu Oude Zijde (Old Side) – „Stara strana“.
Završavam u četvrti poznatoj kao „Red Light District“ – kvart „Crvenih lampi“. Romantično je to ime za ne tako romantičnu četvrt prepunu živopisnih kafića i prodavaonica. Međutim roba koja se prodaje ne služi samo za romantiku i ljubav nego više za zadovoljenje požude. Radi se o brojnim seks klubovima i prodavaonicama. Oskudno odjevene žene okupane crvenom svjetlošću neonskih lampi u staklenim izlozima pozivaju mušterije.
S procvatom amsterdamske luke, dolaskom brodova i mornara …razvijala se prostitucija. Prema nekim podacima još od 13. stoljeća. Mnogobrojni pokušaji zabrane „najstarijeg zanata na svijetu“ od strane gradskih vlasti, nisu uspjeli. Priča se nastavljala …
Danas, saznajem, ove ovdje žene u staklenim izlozima imaju zdravstveno i socijalno osiguranje, moderne vrtiće za svoju djecu. Međutim mislim kako je to sve uljepšana fasada iza koje se skriva prava istina. Jedan mali tekst poput ove reportaže premali je za sociološku analizu – znam to.
Međutim znam i ovo – stoljeća su prošla, živimo u 21.stoljeću. A još uvijek se čovjeka, a najčešće ženu tretira kao robu.
Misli mi skreću na sam početak Biblije gdje Bog nakon što je stvorio Adama kaže „Nije dobro da čovjek bude sam“. Čovjeku da bi živio u punini treba drugi, treba blizina drugog ljudskog bića. Čovjeku treba ljubav.
„ Čovjeku treba pomoć kao što je on “- kaže dalje Biblija. I evo je na scenu stupa prva žena – Eva, kao Božji dar Adamu. Žena stvorena – ne od čovjekove glave da bude gospodarica, ne od njegova stopala da bude robinja, nego od rebra da bude bliska njegovom srcu. Žena – čovjekova pomoćnica , netko kao on.
Zastanem gledajući lijevu i desnu obalu kanala uz koji se prostire četvrt „crvenih lampi“; razmišljam o sjaju i bijedi Amsterdama. Razmišljam o sjaju i bijedi velikih blještavih gradova i ljudske povijesti.
Stoljeća prolaze ali borba za ljudskost i pravo ostvarenje čovjeka se nastavlja, mislim dok prelazim mostić preko kanala. Dok smo u fizičkom svijetu borba se nastavlja.
Svaki dan nosi odluku i opredjeljenje između dobra i zla, između požude i ljubavi.
Mislim kako je istina ipak duboko jednostavna. Ne treba puno pametovati, samo …nemoj činiti drugima što ne želiš da ti čine. Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. To je bit odnosa između ljudskih bića, naravno i između muškarca i žene.
Draga gospođo Zdenka Gleißberg Kako da nebi smjeli znati..pa moji su tekstovi i inače namjenjeni ljudima u društvu..pa tako i ovaj zadnji..je usmjeren u ovom smislu na ženu i ljudsko ponašanje i postupanje sa njom..kako da ne padne za budućnost pod kotače,oni muškaraca neljdskog ponašanja..koji od žene učiniše osim slige ponekad i roba. Kako vidim autor je vrlo lijepo opisao kako je to u Amsterdamu..no zapelo je upravo na..autorskom stavu..ženu je stvorio Bog da bi muškarac imao pomoćnicu.Ako i na taj načim dobro i kvalitetno premislimo i prestudiramo..bez ikakovih predrasuda..vjerujem da je autor dok je ovo pisao mislio i na… Read more »
Gospon Mayer,
Gdi zapinje…..
Smijem li znati kome je vas zadnji tekst namjenjen?
Gdi zapinje.. Osobno idem od toga da je Bog stvorio i ženu i muškarca da služe i pomažu ljudima uz Boga i jedni drugima.. Na žalost pojedine žene su još uvjek potisnute i različito zlostavljane od pojedinih muškaraca..za to ne trebamo spominjati Bibliju..tu smo živi svjedoci skorom svakog dana..i da putem siromaštva i neimaštine i različite prostitucije ima i postoji sve više i više raste..Još je gorje kada žena podleže lopovima i prevarantima te prostitutskom kriminalu..kojeg ne samo da ima i postoji u Amstardamu..već i u našoj Hrvatskoj u Europi i Svijetu..i dobro je da se o tome svemu čim… Read more »
Petre Bašiću što se tiče sporne rečenice da je žena samo pomoćnica, lijepo piše u nastavku “netko kao on”, što znači da žena jest čovjek i po autorici..ne znam kako čitate pola rečenice, a drugu polovicu ste preskočili meni je savršeno jasno da autorica smatra da je žena čovjek i to jednako vrijedan (netko kao on)..a što se tiče usporedbi prostitutki sa ženama u trgovačkoj branši u hrvatskoj nemam riječi za to..nitko ne tvrdi da je ženama u branšama koje ste naveli lako i svi znamo situaciju, ali mislim da je to ipak nemoguće usporediti s davanjem vlastitog tijela i… Read more »
Dragi Petre, pa napisala sam u tekstu da žena jeste čovjek – “Netko kao on”.
Sjaj i bijeda Amsterdama, te bijede na zalost ima u svim gradovima. Inace kad hocemo opisati jedan dozivljaj sa puta u nama nepoznati svijet uvjek ostavlja bezbroj utisaka, nemozemo a da se ne osvrnemo na vise tema koje su nam se nametnule. Sto se tice prostitucije ne vjerujem da i jedna zena to cini dobrovoljno,(iznimaka ima sigurno) upala u to nekim bijednim slucajem, i onda nikako da izade iz tog kruga. To sto je u Nizozemskoj prostitucija ozakonjena ne mjenja nista na cinjenici da je prinudena da za svoju egzistenciju mora sebe prodavati. Zena se i jos u 21 stoljecu… Read more »
Zašto..ovdje ne vidim baš ništa sporno..više interesantno..autor piše kako misli i osjeća..A što i može autor za to.. što se netko drugi ne osjeća tako..ili se sa nečim sasvim ne slaže ..pitanje je što mu i preostaje..:-)
Ne znam Petre što ti ustvari želiš reći!? Ovdje nije bilo niti riječi o moralu društava, moralu sustava, moralu ideologija… A da putopisac ima stav …poželjno je, barem na Hrvatskom glasu Berlin, ili vjeruješ li ti još uvijek u bajku koja se zove: objektivno novinarstvo? Ako da preporučujem ti reportaže CNN-a iz drugog rata u Zaljevu.
nevjerojatno kako si netko dopusti u putopisnom prilogu napisati toliko stavova koji su već na prvi pogled kontradiktorni: žene koje rade u industriji zabave u amestrdamu imaju dakako, kako je i napisano, svoje zdravstveno i radno osiguranje, svoje sindikate, radno vrijeme, socijalna i radna prav i beneficirani radni staž u amsterdamu su sve one u tom poslu dobrovoljno, a ne prislino, kako to, priznajem, biva u drigim zemljama usporedite tu s primjerice ženama u trgovačkoj ili tekstilnoj branši u našoj “lijepoj i tradicionalnoj” hrvatskoj!? ili bilo gdje na ovom balkanskom području gdje nemamo “dekadentni zapad” koji prodavačicama ljubavi daje plaću… Read more »