PISMA IZ BELGIJE/ ….a pisano s odmora u Hrvatskoj
piše: Marijana Šundov
Rab, 30. srpnja 2013./ Nalazim se na doista posebnom mjestu. Ispred mene pučina plava, nebo plavo pa čak i kopno u daljini u nijansi plave. Sve je plavo. Rapsodija u plavom. S plavim nebom skladno se spajaju zvonici njih četiri poput jarbola nekog jedrenjaka.
Evo me u gradu Rabu, na otoku Rabu.
Stari grad Rab utemeljen je prije više od 2000 godina. Rimljani su ga nazivali Felix Arba, u prijevodu …sretni.
Prvi put iz dubine povijesti izranja u 10. godini p.n.e u dokumentu cara Oktavijana Augusta. U to vrijeme grad Rab je rimsko naselje, a car August mu daje status grada i proglašava ga municipijem.
U stoljećima koja slijede grad raste i razvija se. Svako naredno stoljeće donosi nešto novo. Svaka generacija ostavlja svoj trag u vizuri grada.
Slično kao i ostalih dijelova Hrvatske, povijest otoka Raba je puna previranja, izmjenjuju se vladari …
Za sadašnjost je ostala ljepota i sklad te ogromna ljubav građana Raba prema svome gradu. Ljubav je to konkretno vidljiva na svakom koraku, u čistim kaletama prepunim cvijeća, u fontanama, mnogim spomenicima.
Kako ne spomenuti skladni i jedinstveni trg predivnog imena Trg slobode, popularnu Pjacetu. U središtu ovog trga nalazi se tamnozeleno stablo crnike, staro ni manje, ni više, nego točno 92.godine. Zasađeno je 1921.godine kada se konačno Rab oslobodio talijanske vlasti mirom u Rapallu te postao dijelom hrvatskog teritorija ( Hrvatska je tada u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca).
Poštivanje tradicije i ljubav Rabljana prema svome gradu i otoku možda je najvidljivija tijekom Rabske fjere. Cijeli grad tri dana postaje pozornica i to u vremenu blagdana svetog Jakova, svete Ane i svetog Kristofora odnosno, 25., 26. i 27.srpnja. Građani Raba oblače svilena ili suknena odjela, haljine od satena ili pamuka, ovisno o tome jesu li gospoda ili ribari, kneževi ili težaci.
Sudionici ovog srednjovjekovnog sajma su obrtnici i zanatlije koji se i danas aktivno bave starim zanatima i vještinama, te od njih žive. Njima se pridružuju članovi udruga i kulturno-umjetničkih društava. Među njima posebno mjesto zauzima Udruga rapskih samostreličara.
Ovi zaljubljenici u povijest tragom starih zapisa obnovili su viteške igre iz 1364.godine. Oružje samostreličara je srednjovjekovni obrambeni samostrel. Oružje je to kojim su se branile u 11.stoljeću gradske zidine. Rabske galije koje su se borile u poznatoj bitci kod Lepanta imale su vojnike naoružane upravo ovim oružjem.
Imala sam sreću i čast biti u gradu Rabu, na otoku Rabu tijekom Rabske fjere. Teško je dočarati bogatstvo ovog događaja – pokušat ću slikom i riječi.
Sputila se predivna ljetna, topla noć, ispunjena zvukovima mora i pjesmom cvrčaka. Šetam se rabskim uskim kaletama. Prepune su ljudi, zvukova i mirisa. Sva su vrata otvorena …Prede se vuna, kovač kuje kovanice, spretne ruke prave i do stotine pletenica u kosi, prodaju se vjenčići od raznobojnog cvijeća kao uresi ljupkim damama. Ribari ispod zidina starog grada love ribu na starinski način. Sve je puno uzvika, smijeha i pjesme. A, tek mirisi – pečene ribe s gradela, slatki mirisi lavande iz brojnih pitara i neodoljivi mirisi kruha – lebde u noći nad kamenom.
Rijeka ljudi me nosi uskim kamenim ulicama. Stanem sa drugim radoznalcima. Za 20 kuna kovač će vam iskovati medalju s likom svetog Kristofora, koju možete nositi kao privjesak oko vrata.
Ako želite frizuru iz srednjeg vijeka kakvu su nosile rabske gospođe – nema problema, iako je blizu ponoć, vješte ruke za 60 kuna brzo će vam je napraviti.
Možete kušati i kupiti (u raznim veličinama po cijeni od 30 do 100 kuna) tradicionalnu rabsku tortu. Predivan je to kolač u kojem se bogati i slatki okus likera od višnje skladno dopunjuje sa aromama badema i limuna. Ima tu, u kolaču, naravno i tajnih sastojaka. Rabska torta poslužena je prvi put u dalekom 12.stoljeću, kada je prema predaji papa Alexandar III. blagoslovio katedralu Marijina Uznesenja na Rabu. Od zaborava su je sačuvale časne sestre Benediktinke.
Ne trebam zamišljati – u povijesti sam, stari srednjovjekovni grad, ljudi u starinskoj odjeći, hrana i kolači tradicionalni otočni specijaliteti svi vrijednom rukom rađeni.
Mislim …kako su naši stari bili bliski s prirodom, zemljom i morem. Njihove ruke su bile vješte sve su znali upotrebiti, napraviti i sagraditi. A, mi danas. Što mi znamo? Pomislim kako su upravo ovi divni ljudi tu oko mene obučeni u starinsko ruho, odlučni oteti zaboravu stare vještine i znanja.
Rapski samostreličari u svilenim srebrno-smeđim odorama održavaju svoj viteški turnir. Tko će strijelom pogoditi bliže centar? Bubnjevi i trube čuju se u noći dok oni jedan po jedan dostojanstveno izlaze i gađaju daleku metu. Svi su dobri i pogađaju.
Treći dan Fjere održava se sveta misa i procesija u čast svetog Kristofora zaštitnika Raba. Sveti Kristofor zaštitnik je putnika i moreplovaca, a Rab ima relikviju ovog sveca mučenika.
Hodam u procesiju. Mislim …upravo ovim svjetlim, kamenim pločama hodali su ljudi stoljećima. O čemu li su oni mislili? Što su željeli? Što su tražili u molitvi? Što svi ljudi traže? Što ja tražim?
Sreću i smisao.
Pravo pitanje nije nikada bilo kako smo nastali na ovom jedinstvenom planetu nego – za što smo ovdje. Sreća je u ljubavi. Samo ono što damo istinski je naše.
Ljubav je jedini zakon.
A, smisao? Za mene je smisao života u Bogu. Živjeti onako kako nas je On naučio, zakoračivši u povijest prije više od dvije tisuće godina. Ljubiti svoje bližnje kao samog sebe. Činiti drugima ono što želiš da ti čine i ne činiti drugima ono što ti nije drago da ti se čini.
Tražeći smisao, sveti Augustin je rekao: „Za sebe si nas stvorio Bože. Nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi“.
Istina je …lutamo, nemirni smo, pitamo se o prošlosti, pitamo o budućnosti. Za istinski mir treba samo znati tko nas čeka na kraju puta.