Predstavljene knjige naših suradnika, Sonje Smolec-“Kad zadrhte trave” i Iveka Milčeca -“Štel bi te belega meti”
piše: Ivek Milčec
Zagreb/ U proljeće nas sve skupa pokrene neka nevidljiva ruka, neda nam da zadrijemamo na toplome suncu, gura nas naprijed u život.
U proljeće počnu zelenjeti tave, cvjetati prekrasni cvjetovi, listati šume a priroda i ljudi počnu disati punim plućima i radovati se životu.
Tako i pjesnici u proljeće kao da se ponovno rode, stihovi im sami od sebe “lete” na papir pa od njih nastaju pjesme koje vrlo često u samo srce gađaju i diraju.
Na pjesničkome nebu posljednih nekoliko dana bilo je itekako uzbudljivo jer se gotovo u svim pjesničkim udrugama, društvima, klubovima, čitaonicima i knjižnicama pa čak na ulicama i trgovima, obilježavao Međunarodni dan knjige i autorskih prava.
Održano je nekoliko pjesničkih maratona, autorskih večeri te predstavljeno dosta upravo izašlih zbirki, romana i raznih drugih naslova.
Tako je u petak, 19. travnja, Udruga umjetnika Vjekoslav Majer u Zagrebu priredila književnu večer na kojoj je predstavljena knjiga poezije “Kad zadrhte trave”, poznate književnice i suradnice HG Berlin, Sonje Smolec.
Pred pjesnički raspoloženim auditorijem knjigu su osim autorice predstavili gđa. Ljiljana Šiljak, predsjednica Udruge Vjekoslav Majer-Lojzek i moja malenkost. Evo što je o poeziji Sonje Smolec napisao (26.10.2010.) Boris Nikšić:
“…Svaki puta kad nam srce počne napajati radost, a njegovi otkucaji postanu sastavni dio horizonta, moramo se prepustiti ushitu i makar nakratko, jednostavnim ritmom osmjeha zaplesati sivim bespućima života. Tako nam u svojoj zbirci poezije “Kad zadrhte trave” poručuje pjesnikinja Sonja Smolec. Poezijom kojom nas uzdiže u svemir kroz magluštinu svakodnevnosti. Njezinim se stihovima, poput krijesnica, miješamo s beskrajnim plavetnilom, i postajemo dio cirkuskog šatora na čijem obodu nas čeka ponoćni slikar ...”
Poezija Sonje Smolec, pomaže nam stići do zemlje, vrtova i polja na kojima suncokreti ispruženih grana kao krila ptica okreću za suncem svoja tamna lica od izvora tiho i vjerno ga prate, put zapadnih vrata što se vjerno zlate …Nebrojene lati nose, ukras oko vrata darovi su sunca, poljupci od zlata.
Ja sam pak kao gost Knjižnice i čitaonice Kutina imao čast u Noći knjiga u utorak, 23.travnja predstaviti svoju knjigu kajkavske poezije “Štel bi te belega meti”.
Pred solidnim brojem ljubitelja poezije knjigu je predstavila urednica Sonja Smolec a ja sam pročitao nekoliko svojih pjesama. Program su obogatile članice pjevačkog zbora KUD Seljačka sloga Kutina da bi se, nakon čitanja kajkavske poezije i Crtice iz iseljeničkoga života Vračara Vava, uz kavu, piće i kolače, nastavilo zajedničko druženje.
Promociji je kao počasna gošča nazočila gđa. Greta Kraft, autorica nedavno izašlog romana Franziskas Heimreise. Na zamolbu gđe. Jadranke Del Ponte, ravnateljice Knjižnice i čitaonice Kutina, Greta Graft je u kratkom govoru nazočnima, objasnila što ju je ponukalo da napiše autobiografski roman koji će gotovo sigurno već ove godine biti preveden i tiskan na hrvatskome jeziku.
Na kraju, moram se zahvaliti organizatorima predstavljanja moje knjige a posebno me raduje činjenica što sam dao svoj obol u Noći knjige.
U Makarskoj se u Noći knjige čitalo naglas nepoznate tekstove i poezija.
Ja sam čitala svoje čakavske stihove i prevode pjesama:Pismo majci (Jesenjin)i Svakidašnja jadikovka(Ujević) na čakavici.
Nastupala su djeca osn.škola i odrasli pjesnici.
Glazbeni dio se sastojao od sviranja klarineta i gitare.
To su bila jako ugodna zbivanja sa posebno atmosferom. Upoznala sam jednu Njemačku državljanku koja već 27 godina živi u Kutini i pjeva u gore navedenom zboru.
Kako veli Greta Kraft: U Njemačkoj živiš lijepše a u Hrvatskoj bolje…A tko bi to rekel…Uvjerena sam da je to istina. Želim Sonji Smolec i Iveku Milčecu puno uspjeha i radosti s literaturom i prekrasnim stihovima.
Lijep pozdrav!Milica