piše: Antonio Gavran
Neki dan družeći se sa starijom ekipom ljudi srednjega obrazovanja shvatili smo kao mladi ljudi da je sustav u kojem se školujemo izrazito trul, pa čak i više od toga… Kroz nekoliko pitanja iz opće kulture svi smo popadali kao kruške na pitalicama koje bi zbilja trebali znati, jer među nama su se nalazili magistri iz različitih društvenih znanosti. No eto, ismijani smo svojim konkretnim neznanjem. Stariji su naprosto uživali u tome. Nakon tog neslavnog iskazivanja mladenačkih „znalačkih“ kvaliteta, po običaju se otvorila rasprava o tome kome je bilo teže školovanje.
Iako se vodila žustra rasprava uz prosipanje različitih teza s obje strane, može se vrlo lako zaključiti da je danas veći obujam gradiva koje se izlaže, ali manji ukupni kvocijent znanja. Previše se toga izlaže, ali premalo dugotrajnije pamti. Za ispite se ne uči s razumijevanjem jer za takav način rada treba puno više vremena, ovako je ipak lakše, zapamtiš neku informaciju dok ti je potrebna, a kasnije ona ispari iz tvojih misli. S tim se problemom bore mladi danas, ili možda čak i ne bore jer ostvaruju svoje ciljeve ne razmišljajući da ustvari na takav način diploma koju dobiju je samo papir bez pokrića.
No nisu samo mladi krivci u cijeloj priči. Ponajprije sustav zatupljuje čovjeka, servira mu se toliko informacija koje ne može pohraniti i onda se događa ovo što se događa, ljudi s diplomom bez znanja. Mladi danas tokom obrazovanja uče o mnogo čemu, ali ne uče zapravo ništa konkretno važno za život. Opće znanje pretvorilo se u „bubanje“ nebitnih činjenica koje same po sebi nemaju smisla. Prate se trendovi razvitka tehnologije i sve je manje onih koji posežu za nekom informacijom čitajući knjige, kad je ipak jednostavnije kliknuti nekoliko puta mišem i sve bitno nalazi se na jednom mjestu.
Koliko ste samo puta falsificirali vašu lektiru tvrdeći kako ste pročitali knjigu, a u knjižnici niste bili još od osnovne škole? Kada bih krenuo u nabrajanje pronašlo bi se tu milijun sitnih stvari koje toliko znače i govore o društvu u cjelini. Umjesto da roditelji svoju djecu forsiraju na kvalitetan rad još im dodatno odmažu puštajući ih da misle kako je lakši način uvijek i bolji način.
Pitam se često što bi se dogodilo sa čovječanstvom kada bi sva tehnika naglo nestala i kada bismo morali upotrijebiti svoje naučeno znanje tokom školovanja, koliko bi ljudi iz te borbe izašlo kao pobjednici…
Znam samo ono što se temelji isključivo i jedino na mom vlastitom iskustvu. Sve ostalo je nepoznato.
I, tome smislu i meni se vrte neke kuglice po glavi..možda i nekom drugome..više bi mogli znati..Kada nebi u stvari nitko nikoga držao za nešto u šaci..kao što je kod svoga odlaska iz HDZ-a najavio upravo naš poznati forezničar i znanstvenik svjetskog glas.. prof.dr.sc..Dragan Primorac..i sam sam sudjelovao u njegovom obrazovnom forumu..na ondasnjim stranicama ..MAZOS-HR pa mi je poznata i ta problematika i danas ga volim pratiti..Kada se u smislu obrazovanja i znanosti nebi vodila stranačka osvajačka politika..Kao prvo između naših najvećih stranaka HDZ-a i SDP-a kao i nekih drugih stranačkih opcija.Kada bi se vodila mudra politika kada bi obrazovanje… Read more »