Izađi pa tek onda komentiraj ili nemoj izaći i zauvijek šuti …
Piše: Antonio Gavran
Danas je u Hrvatskoj dan “D”, kako poneki mediji najavljuju, tijesna utrka između dva velika rivala HDZ-a i SDP-a i njihovih malih stranaka pulena, kao i onih koji žele biti snažna treća opcija. Za tu treću opciju nadao sam se da će se razviti, ne zato što mrzim jedne ili druge, iako mogao bih reći da ih niti ne simpatiziram, no to nije bit ovoga teksta, i treća opcija vrlo vjerojatno neće zaživjeti.
Ogorčeni smo politikom kakvom su nas od osnutka države do danas vodili. Svi pljujemo i opet jednako činimo. Danas neću govoriti o tome tko je kriv, jer ako do sada to svatko ponaosob nije shvatio, tko sam ja da dijelim lekcije.
Želim progovoriti o toj famoznoj stopi od četrdeset posto i više građana koji uopće ne izađu na izbore, ali imaju svoje mišljenje, jer do sada u razgovoru s ljudima nisam čuo rečenicu: “Nisam išao glasati, politika me ne zanima, pa ne želim istu niti komentirati …“
Mi Hrvati, po tome smo vrlo poznati da imamo svoje mišljenje iako prečesto ne znamo ništa o tome o čemu govorimo. Danas barem pedeset posto mladih ljudi neće izaći na glasanje jer razmišljanja su: “Kao da će moj glas išta promijeniti!”
Stoga, bolje je lijepo sjediti u svojoj sobi na toplom, buljiti u ekran i čekati da se nešto promijeni samo od sebe. Sutra opet malo pljunuti kako ništa ne valja i tako do idućih izbora, na koje naravno neće izaći.
Ljudi u godinama opet su drukčijeg stava. Vide da sve propada, da strukture koje su bile na vlasti i koje naizmjenično u toj vlasti kruže nisu do sada ništa učinile, ali opet im daju glas iz čak i sebi neznanih razloga. Oni pak razmišljaju: -Ako već izlazim, ma, neću dati glas nekim tamo novim anonimusima kad će opet pobijediti HDZ ili SDP. I onda kada se to zaista dogodi, odličan zaključak: “Eto, lijepo sam rekao da će biti tako!”
Naravno da će biti kada takav stav dijeli podosta onih koji nisu stranački igrači, a na kraju nesvjesno takvim igračima postaju. Zaista, nije bitno za koga ćete glasati, čak i ovo što gore napisah nije osuda već poticaj da napokon krenemo misliti svojom glavom i svi zajedno izađemo, glasajući po svojoj savjesti.
U svakoj stranci ima kvalitetnih kadrova, i zbilja kada bi postojao interes za bolju Hrvatsku ti bi se kadrovi trebali istaknuti, no na žalost bivaju u sjeni. Zato dižem glas protiv uhljeba i parazita društva koji su uništili sve što se uništiti dalo.
Pljujem, da, i drugi puta ću, jer ću izaći na izbore i dati svoj glas nekome. Sigurno ću pogriješiti, o da, ali imam alibi da onima kojima sam dao povjerenje sutra prigovorim ako isto povjerenje iznevjere.
Stoga, izađimo na izbore, dajmo glas onima u koje vjerujemo, ne onima u koje vjeruje većina, već mi kao pojedinci, jer ako mi iznevjerimo one dobre ljude u “šumi” loših, kako ćemo sutra moći očekivati da novi kvalitetni i neiskvareni kadrovi požele učiniti nešto za Hrvatsku kada smo one koji su nešto pokušali, iznevjerili i odbacili, jer već unaprijed znamo: “Oni neće proći!”
Pamet u glavu, i izađimo, pa ćemo zajedno sutra kolektivno prozvati one kojima smo dali povjerenje. U suprotnom, dopuštamo da se loši ljudi i dalje igraju našim životima.
Vrijeme je …
Nemojmo ga propustiti!