piše: Marija Matijašević
Stružec/ Eto …ideja do ideje, samo ju treba slijediti. Ali, nije to lako sprovesti, ljudi su nekako “umrli” u radnim akcijama i ostvarenjima.
Moje proljetno čišćenje i pospremanje ormara, dalo mi je ideju za prodaju nošene (nenošene) robe. Ideju sam iznijela na jednoj probi folklora. Sve po 5 kuna!
Prvo su me cure gledale čudno, a onda su se tjednima smijale na račun toga. – Ako ja kupim tvoju bluzu za 5 kuna, moram je odnijeti šnajderici, da mi je suzi, to još košta, onda mi moraš dati po kunu, tvoju bluzu …tako se pregovaralo.
No, ja ne odustajem. Napisala sam plakat: “Sve po 5 kuna!” Bilo je to na prvi maj po podne. Naravno da sam rekla i svojim curama i susjedima ...ako što hoće donijeti, to mogu, sve mora samo biti oprano i speglano.
Kako smo za 1. maj imale nastup u Popovači, tako sam i tamo ispričala o tome. Rekli su:- Doći ćemo!
Poslije nastupa u Popovači i objedovanja, graha sa kobasicama i fiš paprikaša, te primanja malih poklona, žurila sam u seoski dom.
Pomogla mi Josipa, sve smo mi to lijepo povjesile u Društvenom domu. Bilo je tu i nove robe i to još i s etiketama … Onda su i drugi donijeli 7 kutija dječjih stvari, i rekli ...sve prodajte po 1. kunu.
Dobro, znala sam da će odaziv biti mali. No ipak, nešto se prodalo (mala narodna nošnja, bunda). Sve skupljeno prodajom ide za potrebe Strušca, nalazi se u jednoj ukrašenoj kutiji od cipela. Ne otvaram ju dok ne bude puna, a onda će valjda biti dosta, za neki humani pothvat. Tako sam si zadala zadaću. Pa makar skupljala godinama.
Hvala svima koji to podržavaju.