Kako je položen kamen temeljac za novu školsku zgradu u Popovači
Marija i Alfred Matijašević, povratnici iz Berlina u rodni Stružec, naši stalni i redoviti suradnici u slici i riječi, o jednom nam događaju javljaju iz dva kuta, Alfred u obliku dobro napisane proširene vijesti a Marija u stilu prepoznatljivom za njenu rubriku Kratka pisma iz domovine. Donosimo u cijelosti oba teksta.
tekst i foto: Alfred Matijašević
Popovača/ Započeli su radovi na izgradnji nove Osnovne škole sa športskom dvoranom u Popovači, koje su polaganjem kamena temeljca, otvorili, županica sisačko-moslavačka Marina Lovrić Merzel, gradonačelnik Grada Popovača Josip Mišković uz prisustvo visokoga gosta, Predsjednika Republike prof. dr. Ive Josipovića.
Projekt je vrijedan 57,3 milijuna kuna i trebao bi biti gotov 2015.godine. Bit će to jedna od najmodernijih škola u državi.
Prigodna svečanost uz obligatorne govore i prikladan kulturni program, u kojem su sudjelovala djeca, održana je u prepunoj kino dvorani Doma kulture u Popovači. Drugi dio kulturnoga programa, nastavljen je nastupima školske djece u kasnom poslijepodnevu; večernji program prepušten je estradnom pjevaču Giulijanu.
tekst i foto: Marija Matijašević
Popovača/ Dana 8.5.2013, je predsjednik Josipović položio kamen temeljac za jednu od najsuvremenijih i najljepših škola u Hrvatskoj, u Popovači. A bilo je i vrijeme da se ulaže u Moslavinu, osobito u Popovaču i u okolna sela.
I što je još ljepše, Popovača je postala gradom.
Već se nekoliko dana slavilo u Popovači, otvorili su novi trg, koji je prekrasan, sa velikim satom na stupu, vodoskokom, kamenim klupama, malom pozornicom izgleda školjke, popločenim kamenim pločama i u sredini žena sportašica …
Za nastup su se pobrinuli ravnatelj škole i gradonačelnik Josip Mišković. Nastupali su svirači, pianisti, flautisti, pjevači, folkloraši. Jedna djevojčica je pjevala na njemačkom od Nicole “Ein bischen Frieden” malo tko ju je razumio, a ja sam se sramila, što nisam znala riječi, da pjevam sa njom.
Naša škola iz Strušca je sa busom išla na nastup, djeca su se jako radovala da će vidjeti predsjednika, no on je bio u jutro, pa ih nije mogao dočekati po podne.
Podjelili su i mnoga priznanja za osvojena prva, druga i treća mjesta u kemiji, biologiji, informatici, sviranju, u Hrvatskoj.
Tog dana u jutro , dok su svi čekali predsjednika u sali, ja malo zakasnila, i sjela na klupu da razgledam trg, kad najednom, dolazi predsjednik Josipović zajedno sa gospođom županicom Marinom Lovrić- Merzel, idu prema nama i rukuju se, pita nas kako smo i razgovara sa ljudima. Kada je došao do mene predstavim se i poklonim mu heklanu krunicu kao i g. Marini. Pa neka im bude za uspomenu.
Program u sali je bio dobar, usput je županica iznijela da počinju sa dogradnjom bolnice Popovače, bit će mogućnosti i za otvaranje radnih mjesta. Sve nam je pokazala na video projekciji.
Poslije popodnevnog programa smo pojeli grah i otišli na sladoled.
Eto tako živimo mi u Moslavini. Stalno slavimo i nešto radimo u našoj lijepoj. Iz fešte u feštu.
U subotu je Krizma, u nedjelju je Prva sveta pričest, onda dolazi trodnevna proslava sv. Vida u Strušcu, a između toga su nastupi KUD-a u Husajin, Kamanje, Sesvetskoj Sopnici …
A posao neka čeka, njega će uvijek biti, i on može čekati. Samo da trava na dvorištu ne preraste …tko će ju kositi? Kosilica ne može a kose nema više …a i malo tko danas i zna kositi!