EUROSONG

ZANIMANJE: CINIK
piše: Danijel Divić

Berlin/ Parada treša, kiča, pedera, apsolutno nebitno preseravanje wannabe zvjezdica sumnjivih glazbenih mogućnosti… to je samo mali dio karakteristika kojima moja okolica (ona hrvatska) opisuje Euroviziju. Dakle isto onako kao što to i Nijemci rade, ili bolje reći, kao što su radili do neki dan. I dok su Nijemci svoje mišljenje kroz Leninu pobjedu naglo promijenili, ja sam pokušao zamisliti što bi bilo ako bi Hrvatska (ne daj Bože) ikada pobijedila na Euroviziji…

Spontano slavlje autokorzom na ulicama bilo koje države u dijaspori uz obligatno vrijeđanje naših „dragih“ domaćina smo izmislili, tako da to ne smije izostati nikada… NIKADA! Sigurno se Nijemci ovdje u Berlinu ponekad čude kada čuju (i vide) da bakljama baš moramo proslaviti neku pobjedu u tamo nekom rukometu, brončanu medalju u strijeljanju na olimpijskim igrama, hrabri (čitaj = na jedvite jade) prolazak tamo nekog tenisača na tamo nekom turniru u zadnjoj pripizdini udaljenoj 6 vremenskih zoni… ali emocije su emocije!
Još kad te netko pita „šta vi slavite?“ …popizdiš jer naravno, uvreda je, i provokacija. Kako to taj Švabo ne zna da su se naši upravo kvalificirali na predturnir koji će odlučivati o ulasku na kvalifikacije za regionalno prvenstvo u poluamaterskom sportskom ribolovu… i sasvim sigurno je takva ignorancija prema našim hrabrim, herojskim poluamaterskim sportskim ribolovcima (u tom primjeru) čista švapska provokacija iz zavisti i ogorčenja zbog vlastitog neuspjeha u tako jednom važnom predkvalifikacijskom natjecanju.

I onda popizdiš, i naravno, zvekneš Švabu, malo… Nisi ga ni dirnuo, sam je pao k´o kruška, vjerojatno od alkohola, eto, toliko je bio pijan da je sav njegov smrad prešao na tebe pa sad ti pred policijom smrdiš na 3 kamiona piva (barem tako pokušavaš njemačkom policajcu objasniti mrlju pred tobom koja je prije koji minut bila taj Švabo, dok mu nisi prosuo mozak po cesti)… Šta te i briga, čemu uopće i postoji to veleposlanstvo nego da ždere paški sir i pršut s njemačkim političarima i da ih uvjerava da nismo kanibali, dan nakon što si ti (i nekolicina tvojih hrabrih suboraca ustaša) zaslužio orden „kanibal i barbar stoljeća“ prosipajući mozak nekolicini švapskih ignorantskih nacista braneći čast domovine i njenih nogometaša, rukometaša, tenisača, šahista, pjevača i pjevačica divljajući u jednoj drugoj državi… Trebali bi ti svi biti zahvalni…

No, vratimo se na Eurosong, uglavnom, pobjedu bi proslavili vjerojatno kao nikada ništa slično dosad, eventualno je uspoređujući s ključnim trenucima hrvatske povijesti, ma ne, ne mislim na osnivanje Hrvatskog sabora, jebeš to, nego na brončanu medalju na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998.,… alo!, demokraciju i ustav ima svatko, medalju ne…

I tako bi parada treša, kiča, pedera, apsolutno nebitno preseravanje wannabe zvjezdica sumnjivih glazbenih mogućnosti postao najvažniji događaj u (obožavam ovo formuliranje jer ga svaki put čujem, klimam glavom i ne mogu vjerovati kakav je to debilizam) novijoj hrvatskoj povijesti.
Inače imamo državu koja vrvi od najvažnijih događaja svoje novije povijesti, i nikad se nitko ne pita a) što je starija povijest, gdje počinje i gdje završava? I b) koliko ona mora biti jadna ako nam jedna Eurovizija uživa značajan status u promicanju Lijepe Naše?

No, gledajući koncepciju Dore, naše drage izvođače koji očito imaju pretplatu na Doru, ljude koji organiziraju Doru i općenito sve zvijezde c – kategorije u Hrvatskoj (to su one koje idu na Farmu, u Zvijezde pjevaju, i na Doru) ne moram se brinuti da će se jedan uspjeh, a trenutno bi to za Hrvatsku bio i prolazak u finale natjecanja) ikada desiti, i ne, ne mislim da trebamo odstupiti od Eurovizije, naprotiv, sviđa mi se to svakogodišnje prenapuhavanje hrvatskih izvođača te naglo spuštanje na zemlju cijele delegacije kao i pomisao  kako se onaj Kostadinov vraća na HRT manji od makovog zrna jer smo eto opet… popušili.
I ne mislim da bi to Lana, Guliano, tamo neka klapa ili neki tamburaši ili još sumnjiviji Tonči Huljić ili bilo tko drugi mogao učiniti bolje. Ali, vjerujem da bi to mogli Gibonni, Hladno Pivo, Let3, Urban, Rundek ili Vatra, ali oni su dovoljno pametni da se tamo ne prijavljuju i, da stvar bude tragičnija, kad bi se prijavili, vjerojatno ih naš stručni glazbeni žiri koji se sastoji od djeda mraza, zeca, jednog mafijaša, jednog običnog siledžije, 2 menadžera, 3 poduzetnika i 25 deka vegete (vegeta ima najveću glazbenu kompetenciju) odbio uz onu odvratnu floskulu „nažalost, kvaliteta vašeg uratka nije zadovoljavajuća“… (=čitaj: alo, di su sise, bataci, dopičnjak ili barem koja plava kuverta uz jedno janje…)

I tako se hrvatska agonija na Euroviziji nastavlja iz godine u godinu, svake godine šaljemo favorite na pobjedu, apsolutno najbolji glazbeni uradak, ali očito svake godine zaboravimo reći cijeloj Europi da smo favoriti i da je naša pjesma najbolja. Realno, Femminemke su ove godine visoko kotirale na kladionicama, pjesma – za Euroviziju – odlična, izvedba fantastična na probama. Ali na kraju krajeva se sve svodi na one 3 minute pred 300 milijuna gledatelja diljem Europe, i tu su djevojke zakazale. Pamela je učinila katastrofalnu pogrešku i uopće sada nije bitno da li je čula matricu ili ne, da li je pljesak publike bio toliko ogroman da ju je zbunio ili ne, ubrzala je, i to gledatelji kažnjavaju… jer njih ne zanima matrica, tonski majstor, publika, trema ili loš efekat u glasu. Ove godine smo konačno imali dobru pjesmu, meni se svidjela otprilike kao kuhane mahune – nikako, ali uvjeren sam da bi dobro prošla na Euroviziji, da djevojke u ključnom trenutku nisu zakazale. Što me puno više brine od izvedbe Femminemki, je očita ignorancija hrvatskih medija koji još hvale takav nastup. Ljudi, gdje je problem reći da su djevojke jednostavno pogriješile? Dešava se i najboljima, dale su sve od sebe i nije bilo dovoljno….

Čitao sam izjave raznih hrvatskih kompozitora kako bi promijenili koncepciju Dore… Dok je jedan Huljić izjavio:“Izbor treba prepustiti stručnjacima“ Hasanefendić je rekao: „Nema smisla, neka publika bira“. Po mom skromnom mišljenju Hasanefendić je u pravu, uvijek, barem kada mu suprostavim Huljića. Naravno, i Huljić ima uspjeh koji stoji iza njega, Huljić je napisao neke od najboljih pjesama u pop-povijesti Jugoslavije i to nije mala stvar, ali, Parni Valjak je Parni Valjak, i Parni Valjak je uvijek imao odlične pjesme i kvalitetan nastup, dok za Huljića plagijat nije kriminalno djelo nego sasvim uobičajen način rada. Jebiga, čovjek je odvjetnik, može se sam izvlačiti iz …govana…. Zgražam se kada zamislim Doru u kojoj su u stručnom žiriju Huljić, Petar Grašo, Kostadinov, po mogućnosti još Jacques Houdek, moja baka, zvonar crkve Notre Dame i onaj lik iz crtića Asterix koji uvijek dobije batina čim počne pjevati… Što svi ti likovi imaju zajedničkog? Glazbenu kompetenciju.
Još kada čujem kako HRT razmišlja iduće godine poslati „moderan pop song, po mogucnosti dalmatinsku klapu sa štihom irskog“ uvjeren sam u pobjedu. Ne, ozbiljno, to je idealna taktika. Činjenica je da gledatelji Eurosonga nagrađuju potpune gluposti. Primjer, Milan (ovogodišnji predstavnik Eurosonga za Srbiju)… pa taj lik je dobio većinu glasova isključivo radi frizure… Dakle, šaljemo nešto na što će svatko umrijeti od smijeha, valjati se po zemlji ne vjerujući da smo zaista toliko ludi i zbog toga nazvati barem jednom za nas, čisto zato da nas skloni sa Eurosonga  idućih 20 godina i eto ti 12 bodova k´o od šale… Jer, kada bi Hrvatska pobijedila sasvim sigurno bi se ukinula za Eurosong idućih 20 godina. Realno, organizacija Eurosonga košta najmanje 30 milijuna Eura, tako da bi HRT idućih 20 godina zbog organizacije toliko grcao u dugovima da bi zamjenio Grčku kao sinonim za propast ekonomske strukture.

Naši izvođači inače daju sve od sebe, nebitno da li je to jaukanje o vukovima koji „umiru“ sami (vuk ne umire, vuk crkava!), još gore jaukanje o nekoj lijepoj Teni koju nitko nije vidio i za koju sumnjam da je lijepa ukoliko uopće postoji ili legendarni dubokoumni stih „..afrika-paprika“… kad smo već kod „afrika-paprika“, znam, nije fer sprdati se s takvim stihom uzimajuć´ u obzir da je od Bregovića i Severine, ne bi bilo ni fino smijati se retardiranom djetetu…
Bregi svaka čast, drži se svojih Cigana majstore, to znaš, ali mani nas afrike, ljubica i ostalih remek djela tvoje poezije. A Seve Nacionale…. hm… priznajem, „raste trava zelena“ je još bilo simpatično, ali uzimajući u obzir sve nakon toga, zadnje prihvatljivo što je Seve izdala bio je njen pornić.

Da, znam da zvučim kao frustrirani glazbenik koji sam nikada ništa nije uspio u glazbi, ali budimo realni, ja ne tvrdim da ja to mogu bolje, ja tvrdim da to Rundek, Urban i ostali mogu bolje…. ali ne žele. I nije im za zamjeriti.