SNOVI U ETERU
Mlada berlinska rock skupina neobična imena, „Zločin i kazna“, predstavila je svoj prvi snimljeni materijal, digitalni nosač zvuka, odnosno compact disc sa deset vlastitih pjesama. Tekstovi, glazba i aranžman, sve je djelo članova ove glazbene skupine koja ime nosi prema poznatom romanu velikog ruskog pisca, Fjodora Dostojevskog. Prve snimljene pjesme ove skupine čiju okosnicu čine mladi Hrvati, predstavljene su u „živoj svirci“ u berlinskom baru KaraKas. Ovu prigodu iskoristili smo za porazgovarati i upoznati se sa „šefom“ „Zločina i kazne“, Danijelom Divićem.
– Ja sam Slavonac porijeklom. Rođen sam u Slavonskom Brodu a inače sam iz Beravaca. To je jedno malo mjesto kod Broda, i vjerovatno ga nema “ni na vojnim kartama”. /stih pjesme, o.a/U Berlinu sam od 1991. godine i studiram kroatistiku i povjest. Mi smo grupa „Zločin i kazna“ a album se zove Snovi u eteru. Naime, studio u kojemu smo u Berlinu snimali album zvao se ON AIR, u prijevodu, U eteru, pa je to asociralo naziv našeg prvog albuma.
Ponajprije zbog toga jer
se snimanjem ovog albuma i ispunjavaju snovi koje smo svi mi imali u pubertetu. Inače, grupa postoji od prošle godine. Svi smo mi prije svirali negdje drugdje a sastali se u ovom bandu upravo u želji da snimanjem albuma vlastitih stvari, ispunimo svoje snove, a ne da samo sviramo tuđe stvari, rekao nam je simpatični „šef“ „Zločina i kazne“ , gitarist Danijel Divić, te nam predstavio i ostale članove:- To su Dušan Rašović , vokal iz Tutina, Samuel Junus, bubnjar iz Zagreba, Darko Deak je klavijaturist iz Srbije i naša pjevačica je Martina Čulina, porijeklom iz Gruda.
-Dugo smo tražili naziv skupine. Nismo htjeli da u nazivu bude i Berlin da netko ne misli kako se time pravimo važni. U nekom novom prijevodu na njemački jezik, naziv grupe glasi: „Verbrechung und Straffe“. Na albumu je deset pjesama. Ja sam autor osam pjesama a dviju je naš pjevač Rašović. Pjesme su dosta različite. U njima se razmišlja i promišlja. Pitamo se o životu i smislu, nekim apsurdima života. A ima tu i ljubavnih balada. Najbolja je, prema mišljenju svih nas, peta po redu naslova „Evolucija“. Ostale imaju naslove: Zločin i kazna, Apokalipsa, Sjećanja, Poslije mene, Berlinske noći, Između jave i sna, Kurva ili dama, Javi se i Na tren. „E moj Darwine, šta učini od Biblije. Šta ti je to trebalo nesrećo, ukrao si nam iluzije“, jedan je od stihova sa albuma koji predstavlja tipičan način našeg shvaćanja svijeta i apsurda koje svijet predstavlja kroz neke groteske.
Posvetili smo dosta pažnje tekstovima. Najteže je napisati jednostavne stvari. Ja obožavam slušati Balaševića. Volim kvalitetne tekstove kao u njegovoj antiratnom romanu „Tri posleratna druga“. Najlakše je biti buntovnik. Ali neke godine traže i druge stvari, živite u društvu, sistemu pa tražite i dublja pojašnjenja. Album je sniman u berlinskom studiju Ahmeda Chouraquia gdje je i njemačka pjevačica Nena snimala svoj povratnički album. Htjeli smo analogni studio, da je na albumu ono što i uživo možemo svirati a ne zvuk koji je kristalan i sasvim pročišćen.
Album je snimljen u rekordnom roku od četiri dana i koštao nas je sa produkcijom oko 5,5 tisuća eura. To je financirao moj otac koji je evo htio učiniti nešto da ja u ovom glazbenom smislu budem zadovoljan. Ja sam već prije imao oko stotinu gotovih pjesama. Morale su negdje izići vani. Od tih pjesama smo izabrali za ovaj album deset koje su nam se svima najviše sviđale. Još nismo dobili lošu kritiku. A ovo nam je u KaraKasu prvo predstavljanje albuma uživo.
Trebali smo za Novu godinu svirati u Brodu, čak sam imao i razgovor za radio Brod, ali naš se klavijaturist tada ozlijedio pa je to propalo. Na našem menedžmentu radi moj otac pa ćemo vidjeti kamo dalje, gdje ćemo svirati. Trenutno radimo i na izradi naše web strane, rekao je na kraju Danijel Divić, vođa grupe „Zločin i kazna“. Sigurni smo da ćemo o ovom rock sastavu još slušati, pisati i čitati, na zadovoljstvo mladih poklonika glazbene scene koji su ispunili i prostor KaraKas bara željni čuti nove rock zvuke mlade berlinske grupe.