PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Bog polako i mudro uklanja kukolj sa svojih njiva. Teško je prihvatiti način na koji nam Njegova milost pomaže opstati, preživjeti najveće životne trenutke. Ona ne uklanja poteškoće i prepreke pred nama, premda bismo to silno željeli. Ali zato daje snagu da se s njima suočimo, pomaknemo granice, naučimo boriti se sa životom.
Do kuda seže ljudska zloća? Naravno, ne svakog čovjeka, ali onaj dio kukolja koji živi među nama dobrano se pobrine da nam dani budu tmurni u njihovoj sjeni.
Vode brigu o tome kako izgledamo, imamo li novu garderobu, cipele (ovo sigurno zato jer „smo se negdje snašli“, da li smo ušminkani (ovo zato “jer zasigurno tražimo nekakvu vezu, ili se nakome nabacujemo” pa se zbog toga moramo dotjerivati). Ako se lijepo razgovaraš mnogi će prokomentirati kako mu se „uvlačiš u d….“ zato jer ti netko ili nešto treba…..
Ako dogovoriš s nekim suradnju, odmah će zlobnici reći da taj drugi „surađuje s tobom zbog interesa, ili zbog novca“, a ne zbog činjenice da si ti, kao i on sposoban čovjek i da zajedno možete puno toga dobrog napraviti…“
Kakvo je to vrijeme došlo?
Gdje god uđeš – namrštene službenice, nema osmijeha. Najradije bi da nitko niti ne udje u trgovinu, banku ili poštu. Ulicama grada, ljudi hodaju sa grčem na licu, ukočenog pogleda, praznog pogleda.
Još nedavno, prije samo desetak godina, smijeh se orio na svakom koraku. Jesu li naše nevolje, visoke cijene, teret koji svakodnevno nosimo na leđima glavni krivci zbog naših zgrčenih lica i ukočenog pogleda?
Ili je naš život zbog toga tako tužan, napet, grčevit, zbog činjenice da smo tako škrti s osmijesima?
OSMIJEH NIŠTA NE KOŠTA A PUNO S NJIM DOBIVAŠ!
Tako su me učili. S osmijehom otvaraš sva vrata. Lijepom riječi takodjer!
Da li su zbog toga vrata pred nama zatvorena? Jer nema lijepe riječi, ni osmijeha?
Ako je tako, što nas košta da dan započnemo s osmijehom, s pitanjem prijatelju, prijateljici, suradniku: „Kako si?
Hoće li nam život biti lakši, problemi lakše rješivi ako hodamo ulicom sa zgrčenim vilicama na licu i praznog pogleda? Ako se otresemo na ljude oko sebe, kao da su oni krivi za sve naše brige i nevolje?
Ne vjerujem! Iz vlastitog iskustva, znam DA JE OSMIJEH KLJUČ SVEGA!
Probajte!
– Nasmijte se ljudima oko sebe!
– Dijelite osmijehe kao letke!
– Neka vaš osmijeh dotakne druge ljude poput sunčevih zraka, vidjet ćete kako se njihovo srce polako rastapa, kako srce počne jače kucati, kako ga zahvati milina.
Osmijeh je najbolji lijek, najčarobnije sredstvo za liječenje svih tegoba.
Počnite osmijeh dijeliti besplatno, samo radi promocije samog sebe, a kad svi oko vas shvate da se kod vas uvijek osmijeh može dobiti, neprekidno će se vraćati po još jedan osmijeh!
Malo osmijeha začas će se umnožiti i osmijeha će biti puno više!
Tu je posao već puno lakši, tad se već može početi i dijeliti i razmnožavati i polako će umjesto kukolja među ljudima, i umjesto zgrčenih lica i praznih pogleda svijetom vladati veseli osmijeh, toplina u oku, srdačnost, a to su već dobri temelji za život.
Život ne uspijeva bez radosti!
Tijelo bez radosti je poput cvijeta bez vode. Radost je hrana. Tužna osoba ne može dugo živjeti, jer vene.
Osmijeh je svima potreban, nemojmo ga škrto čuvati samo za sebe, jer i sami ćete uvidjeti NE MOŽE SE POTROŠITI!
DIJELITE OSMIJEH, DIJELITE TOPLI POGLED, STISAK RUKE, DIJELITE NESEBIČNO! Sve će se ustostručiti!