REPORTAŽE
tekst i foto: Sonja Breljak
BLAUE LAGUNA -RESTORAN U KOJEMU OBJEDUJE I BERLINSKI GRADONAČELNIK
Berlin/Skoro na kraju mondene Promenade koja vodi do jezera Tegel, nalazi se restoran zvučna imena-Blaue Laguna/ Plava laguna. U Berlinu pritisle vrućine, pa su mnogi potražili osvježenje ispod gustih krošanja stabala pred brojnim restoranima ovoga dijela grada koji pripada općini Reinickendorf.
Pred Plavom lagunom, uskoro su i već prije najavljeni gosti-gradonačelnik ove berlinske općine, Frank Balzer, u društvu još prominentnije osobe-gradonačelnika Berlina, Klausa Wowereita. Obilazila ova dvojica gradskih čelnika, zajedno sa svojim suradnicima, općinu Reinickendorf pa svratili na objed u ugodnu baštu restorana Blaue Laguna. Čast je to i kompliment za ovaj restoran. A i za nas, Hrvate, svakako.
Jer, između dvije riječi u naslovu restorana „Blaue“ i „Laguna“ , hrvatski je grb. Vlasnik restorana, Hrvat je, Splićanin Danijelo Gudelj s kojim smo nakon što su ugledni gosti završili jednosatni objed i uz komplimente i pozdrave, napustili restoran, progovorili par riječi u namjeri da zadovoljimo znatiželju pa i našim čitateljima napišemo štogod o restoranu, njegovu vlasniku, kuharu i osoblju koje je netom, vrlo profesionalno i uspješno posluživalo berlinske gradske čelnike.
– Ja sam Danijelo Gudelj. Rođen sam u Splitu prije 38 godina. Dida se zvao Danijel pa ja nosim njegovo, malo modernizirano, ime. Išao sam u Splitu u školu, završio sam srednju tehničku. Nakon toga sam upisao Ekonomski fakultet, dao prve dvije godine i onda-otišao u rat!-započeo je pripovijest Danijelo Gudelj, vlasnik Blaue Laguna.
-Bio sam izvidnik pri Izvidničko-diverzantskoj satniji operativne zone Split. Tu sam proveo kraj 91, 92. i 93. godinu. Zadnje sam bio na Maslenici. Nakon rata sam pokušavao završiti fakultet ali kako sva ta događanja ostave neke posljedice tako nije više bilo dovoljno koncentracije za to. Otvorio sam onda butik cipela u Splitu i to je dobro išlo. Moj otac je 91. godine imao agenciju Croatia osiguranja. Moja obitelj je po tome poznata, cijeli život se bavimo trgovinom i osiguranjem, pripovjeda Danijelo pokušavajući potom pojasniti otkud izdanak ove splitske, trgovačke obitelji Gudelj, u ugostiteljstvu i u sred njemačke metropole.
–Upoznao sam u Splitu Anu Lerotić i tako…Ovo je bio restoran njene obitelji. Vjenčali smo se 2000. Nakon godinu dana sam došao u Berlin. Najprije sam svakodnevno od 8 do 12 sati u Volkshochschule, učio njemački jezik. Poslije toga bi do ponoći radio. Kao i svaki početak, i ovo je bilo teško.
Jer sve one navike koje sam imao u Splitu i oni naš mentalitet, to ovdje ne postoji. Ovdje je sve užurbano, profesionalizirano. Novac se zaradi ali život je skup i novac se brzo troši. Tako da je ovdje sve pod pristiskom stvaranja tih materijalnih dobara. Lako sam se prilagodio na red i rad ali mentalitet njemački mi nekako nije bio blizak. S vremenom sam naučio da i u njihovom mentalitetu ima nekih pozitivnih strana iz kojih mi, Hrvati, možemo puno toga naučiti.
I tako…dobro smo se snašli. Punac se iz posla povukao 2002. godine, otišao je u mirovinu i vratio se u Split a ja i supruga smo nastavili raditi i dalje. Ja nisam imao ugostiteljskih iskustava ali supruga je u tome već 20 godina. Zajedno i jedno s drugim odlično radimo. Imamo sina Ivana Karla koji ima osam godina, trenira džudo a ljeta i praznike obavezno provodi kod dida i bake u Splitu.
Ovaj restoran egzistira već 27 godina. To je dobar restoran s dobrim dnevnim prometom, imamo dosta stalnih gostiju koji cijene naš rad. Restoran je otkupljen i u našem je vlasništvu, rekao je Danijelo Gudelj i istaknuo:
– Kao što ste vidjeli gospodin Wowereit i gospodin Frank Balzer danas su bili tu.
Gospodin Balzer je moj osobni prijatelj od prije. Imamo vrlo širok krug poznanstava i prijateljstava. To je proizišlo iz duga, fer i poštena rada. Nijemci to cijene i rado dolaze u naš restoran. Gospodin Wowereit je ovdje htio probati autentične mesne i riblje hrvatske specijalitete pa smo tako i složili raznolike plate mesa i ribe na način na koji se to u Hrvatskoj sprema. Vidjeli ste, svi su bili zadovoljni i obećali doći ponovo.To nas najviše veseli kad vidimo da su ljudi oduševljeni našim radom.
Inače, ovdje imamo oko 50 posto hrvatske kuhinje u ponudi. Gastronomija je jako osjetljiva, moramo se prilagođavati gostu, uvoditi nešto novo prema njegovim željama. Mi ovdje ljeti radimo jako dobro a zimi onda manje. Ograničeni smo i s kapacitetom. U restoranu imamo 60 mjesta a vani još stotinu. Mogu reći, kriza je, ali mi smo stabilni. Istina, srce vuče dolje. Hrvati u Berlinu i oni doma čine jednu kompaktnu cjelinu.
I vama zahvaljujem da ste došli u Blaue Lagunu. To shvaćam i kao potporu radu. Svaka potpora Hrvatima u Berlinu je dobro došla. Mi smo ovdje najbolji hrvatski promotori. Mi smo prvi kontakt Nijemcima s našom zemljom. Kako se mi ponašamo tako će Nijemci doživljavati i Hrvatsku. Za svoju obitelj i državu želim sve najbolje.Vremena su teška, čovjek je pomalo izgubljen u poslu i stvaranju materijalnih dobara . Zapostavljena je obitelj. Nije baš jednostavno sve to zadovoljiti,raditi i što je najvažnije i sačuvati obitelj, ne gubiti vjeru i nadu i ostati normalan, rekao nam je Danijelo Gudelj, predstavljajući nam i ekipu, odnosno, suradnike koji uz njega i suprugu Anu, vrijedno rade u restoranu Blaure Laguna.
To je u prvom redu kuhar Jozo Dukić iz Košuta kraj Trilja, potom Milica Kokeza, Marijana Kokeza, Manda Jajalo iz Jajca, Dragica Negulić porijekom s otoka Paga i Tomislav Švegar iz Gospića, ispripovijedao nam je Danijelo Gudelj koji uspješno i samostalno vodi Blaue Lagunu, restoran nadomak Tegeler See u koji rado svraćaju i njemački gradski uglednici u potrazi za mirisima i okusima Hrvatske i Mediterana.