Draga čitateljice, dragi čitatelju!
Nalazite se na stranicama portala „Hrvatski glas Berlin“. Dobrodošli bez obzira na koji način ste dospjeli do nas. Sada već imamo na internetu dobar broj stranica, a mnogi nas već imaju i u svojim favoritima.
Ali, nije uvjek bilo tako.
Nakana nam je da svoja iskustva iz susreta sa našim ljudima zabilježimo na ovome mjestu. Prije svega želimo da ljudi u Hrvatskoj doznaju što više o „našima vani“, a ljudi iz dijaspore upoznaju bolje „one tamo“. Tako se međusobno nazivamo a ako pogledamo stvarnosti u oči …to stvarno i jest tako. „Dijaspora, ukradeni san?“, je naziv bloga. Upitnik na kraju je višeznačan. Je li to stvarno ukradeni san? Ako jest …tko i zašto ga je ukrao. Ili je to samo zabluda? Možda će ovaj blog koristit svima onima u Hrvatskoj, koji namjeravaju napustiti zemlju da doznaju više o onome što kane učiniti, o onome u što se upuštaju.
Tako smo počeli 28. Lipnja 2009. Citat je to iz našeg uvodnika na blogu „Dijaspora, izgubljeni san?“. Bio je to naš prvi zajednički susret s internetom. Sjećamo se da je tražilicama trebalo nekoliko dana da nas pronađu. Sada svaki naš novi prilog pronađu nekoliko minuta nakon objavljivanja.
Tako je bilo tada. Prepustili smo se virtualnom svijetu, vjerujući u njegove mogućnosti. Posjedovali smo samo želju, novinarsko iskustvo, i nakanu ukloniti dijasporu iz domene političke manipulacije.
Jesmo li u tome uspjeli?
Sigurno nismo u potpunosti. Razloga ima više, ne bi ih sve nabrajao, ali neke ću spomenuti.
…Nismo se orjentirali marketinški, jer nam nije bila nakana privući na bilo koji način veliki broj posjetitelja. Htjeli smo zadržati konce u svojim rukama.
…Nismo imali jasan koncept o tehničkom izgledu web-stranice. Odabrali smo jeftiniju i praktičniju verziju.
…Nismo imali nikakva iskustva iz web-dizajna, a za neke pojmove, kao što su web-master, administrator, sub-domena… nismo bili ni čuli.
Vremenom je nastala želja o jednoj web-stranici namjenjenoj Hrvatima u Berlinu. Cilj je bio informirati o društvenim događanjima.
I to je učinjeno. Nastao je blog, preteča portala, kojega si upravo otvorio.
Opet nam se nepoznavanje interneta i mogućnosti, koje on pruža osvetilo. Broj posjetitelja je porastao, broj priloga se povećao i trebalo je tražiti nove oblike. Odlučismo se za portal.
Izrada ovakvog portala je skupa, a novaca nemamo. Ali imamo još uvjek onu želju od početka.
Da priču skratim …napravismo portal sami. To je kao da prvi puta u rukama imaš igle i vunu i sam ispleteš čarape.
I uspjeli smo!
Nismo to svjesni svakoga dana, jer nema se vremena za bilance i tapšanje po ramenu. Ali s vremena na vrijeme, pogledamo statistike, a one jasno govore o puno toga. Kažu nam da nas dnevno čita oko 5000 posjetitelja, da ostanu u prosjeku desetak minuta, kažu nam koje rubrike se najviše čitaju, kažu nam gdje nas čitaju…
Nas je iznenadilo da nas čitate jednako u Hrvatskoj, kao u Njemačkoj. Brojevi su gotovo identični. Čitate nas u cijelom svijetu, a posebno su nam dragi posjetitelji iz egzotičnih zemalja, kao što su Senegal, Ekvador i Japan.
Sve to primamo s oduševljenjem, ali smo svjesni i odgovornosti na koju ti brojevi ukazuju.
Priloge s ovog portala, prenose i brojne druge web-stranice, čitaju se na radiju, o njima se diskutira u raznim forumima… Nemamo ništa protiv, čak nastojimo to i proširiti. Nek se o nama čuje!
Posebno nas oduševjava spremnost na suradnju. Prihvaćamo svakog autora, koji ima što reći, koji želi prenijeti svoje viđenje, svoja iskustva, svoje mišljenje…
I oko jezgre se polako formira kvalitetan tim. Autorima je jasno da je korist višestrana. Oni mogu preko nas skrenuti pažnju na …svoju knjigu …svoju osobu …svoj grad …rodno mjesto, a mi možemo našim čitateljima ponuditi raznolikost. Tražilice imaju više ključnih riječi na raspolaganju, a hrvatski glas iz Berlina sve se dalje čuje.
Dužinu tekstova moramo ograničiti na 1000 riječi, jer je i naša domena ograničena. Ali mislimo da je 1000 riječi dovoljno. Za usporedbu …ovaj tekst sadrži 738 riječi.
U pripremi je i zajednička knjiga. Ona je zbir priča, koje se nakupiše godinama. Neke od njih su objavljene ovdje i možeš ih već pročitati u rubrici Iseljeničke priče.
Sve u svemu …prosudi sama, prosudi sam! Htjeli smo ti ponuditi za čitanje nešto što će te zanimati, nešto u čemu možeš i ti sudjelovati. Napiši nam što misliš o nama! Napiši što misliš o bilo čemu! Pošalji nam sliku! Najbolje to možeš učiniti ako klikneš ovdje na hglas.berlin@gmail.com.
Do tada i do idućeg javljanja …sve najbolje ti žele
Sonja Breljak i Emil Cipar.