POSLIJE KIŠE

SUSRETI
piše: Emil Cipar

Ovih dana upoznah u Slavonskom Brodu jednu njemačku obitelj. Došli su u posjete „prijacima“. Snaha im je Brođanka.
Upoznasmo se pod neobičnim okolnostima na velikom parkiralištu kod gradske tržnice.
Pravilnije bi bilo reći …sretosmo, jer  …upoznati se nećemo tako brzo i tako jednostavno.
Parkiralište nakon obilnog pljuska ne izgleda baš privlačno …ali to je tako. Ljutimo se svi, negodujemo, ali ne koristi nam puno …parkiralište je puno lokvi. Ja sam već parkirao auto i pokušavam suhih nogu doći do tržnice.
Jedan BMW sa kölnskim oznakama upravo našao mjesto. Iz auta izlazi bračni par. Vozač je pri izlasku zagazio u lokvu i negoduje…
-tako ti je to kad praviš godišnji na Balkanu …parkiraš na oranici …šta oni znaju šta je auto …nikada neće ni znati …nema toga kod nas u Njemačkoj…
Supruga mu bila pri izlasku opreznija, ali i ona negoduje. Negoduju na njemačkom, a taj jezik je kao stvoren za negodovanje. Pun je fraza i izraza kojima možeš izraziti nezadovoljstvo.
Obično ne reagiram na takve provokacije, ali me ovo …nema toga kod nas u Njemačkoj …naprosto natjeralo na to.
Vidim da su iz Kölna, a taj grad dobro poznajem i nosim ga u lijepim uspomenama. One ružne sam zaboravio, ali morao sam reagirati.
-Kad smo već kod oranica i parkirališta …ovo mjesto na kojemu ste upravo parkirali …pogodnije je deset puta za parkiranje, nego parkiralište ispod mosta u Mülheimu …u samom srcu vašega grada.
Iznenađeni mojim obraćanjem  i mojim poznavanjem parkirališta u Kölnu …naši gosti se pogledaše zbunjeno.
-I vi ste na godišnjem odmoru!? Jeste li odavde? Gdje radite u Njemačkoj? Vi dobro govorite njemački!
To je bila druga provokacija, jer gospodin mi se obraća jezikom kako se u Njemačkoj inače obraća strancima, jezikom kojim se gospodari obraćaju slugama …bez padeža, bez suvišne gramatike …pa odgovorih:
-ni vi ne govorite loše, još da samo malo obratite pažnju na padeže …što nije teško, jer u njemačkom ih ima samo četiri …bilo bi skoro perfektno.
Malo sam pretjerao pomislih, jer je sugovornik pocrvenio. Obećao sam si da ću po povratku odbaciti cinizam, koji me je za vrijeme mojega boravka u Njemačkoj često spašavao. Ali …nisam u potpunosti uspio.
I pomoglo je, kao što je i u Njemačkoj uvjek pomagalo. Gospodin se spustio na balkansku razinu i razgovor je nastavljen u sasvim pomirljivom tonu …čak poziv na piće, kojega sam zbog nedostatka vremena morao odbiti.
Ali …već drugi dan prilika za to. Poslijepodne na korzu …šetam s Čukom i vidim da mi moji novi poznanici domahuju iz „Lotusa“, omiljenog kafića u centru grada. Pozvaše me da im se priključim …što ovaj puta učinih.
Tako sam doznao da im je snaha Brođanka, u stvari njeni imaju kuću u Brodu, a rodom su iz Dervente. Za vrijeme rata u Bosni pobjegli su u Njemačku …roditelji žive sada u Slavonskom Brodu, a kćer ostala u Njemačkoj i udala se za Nijemca …njihovog sina.
Upoznah i snahu i sina. Dvoje simpatičnih mladih ljudi, koji su prije tri godine sklopili brak.
Gospođa razgovara s Čukom, mladi ljudi nas napustiše, a mi nastavili s upoznavanjem.
Moji novi poznanici osjećaju potrebu ispričati se, ali ne znaju točno zbog čega. Ne bi htjeli ispasti kao pripadnici neke bolje, nadmoćnije kulture, ali primjećuju da im to ne polazi za rukom. Preko mjere hvale sve što su vidjeli …doživjeli u Brodu. Rado bi razgledali galerije i ostale znamenitisti grada. Pitaju mene za savjet.
Zbližavanje kultura i nacija moja je tema. Trideset pet godina sam radio na tome …pišem o tome …mislim da znam recept.
Poznajem dobro i Köln, možda bolje nego što ga moji sugovornici poznaju. Primjećuju oni to, jer izbjegavaju razgovor o kölnskim muzejima, kazalištima, operi…
Ali izbjegavaju i razgovor o Mülheimu …dijelu grada u kojemu oni stanuju. Izbjegavaju ga iz razloga što u tome dijelu grada žive uglavnom Turci, koji su nametnuli svoju kulturu, pa život na ulicama izgleda kao dio nekog orijentalnog grada. Posebno je za njih bolno što u sjeni čuvene katedrale niču bezbrojne džamije.
Kako im pomoći. Znam za njihove probleme koje imaju u svome njemačkom okruženju, jer moraju živjeti s činjenicom  da im je snaha strankinja.
Sretni su da im sin nije u kuću doveo Turkinju. Zahvatilo ih je manje zlo. Snaha im je ipak katolkinja, mogu je povesti sobom na misu.
Mogli bi! …Ali ni sami ne idu, ne pripadaju ni sami Katoličkoj crkvi više.
To je u Njemačkoj trend. Sve više ljudi napušta Crkvu. Kao razloge navode ckveni porez, a pravi razlog je gubitak vjere i povodnost lagodnijem načinu života. Crkve se pretavaraju u disco klubove, ili gostionice.
I sada misle moji novi poznanici da su u svijetu koji ih okružuje …izgubljeni. Ne mogu naći svoje mjesto. Njemačka se promjenila, a oni su te promjene prespavali.
Rekoh im da nije sve izgubljeno. Treba samo izmjeniti postavke, kako bi se to reklo informatičkim jezikom. Njihovo mjesto u njihovom Köln-Mülheimu su izgubili, ali nudi se novo u globalnom svijetu, koji nas okružuje, a u njega spada i parkiralište kod gradske tržnice u Slavonskom Brodu poslije kiše.
Znam da je teško shvatiti da i druge majke imaju lijepu djecu, ali to je jedini način neminovnog zbližavanja kultura. O tome često pišem, pa tako i u članku „Sukobi kultura“ na „Hrvatskom glasu Berlin“. Moji novi poznanici su čini mi se shvatili.

Dobio sam razglednicu iz Kölna. Stigli su sretno, a mene pozivaju da ih posjetim kada dođem u Njemačku.
Shvatio sam poziv ozbiljno. Riječ unbedingt potcrtana je i iza nje stoje tri uskličika.
Unbedingt znači obvezno.
Svako zlo za neko dobro, kaže poslovica. Treba ga samo prepoznati i imati volju pretvoriti ga u dobro.
Razlike među kulturama treba smanjiti, ublažiti na taj način da upoznaš onu drugu. Bezbroj je načina kako to možeš učiniti.
U našem slučajnu …pomogla je obična lokva na parkiralištu kod tržnice u Slavonskom Brodu.
Svako zlo za neko dobro.