piše: Štefica Vanjek
Neki dan je kod nas popodne bio unuk jer su roditelji bili na poslu, družimo se tako češće i baš nas to veseli. Baka kao svaka baka, bojim se da dijete ne bude gladno (vodim se svojom potrebom za jelom), pa ga često nutkam nečim za jelo.
Čini mi se da je premršav a tijelo gibljivo kao da od rođenja trenira gimnastiktu. Velika je šteta što u našem gradu nema treninga za gimnastičare, sigurno bi bio prvak svijeta.
Nutkajući unuka hranom, normalno, po skrivečki ubacim nešto i sebi u kljun. Moja CIA je stalno na oprezu, čim odem u kuhinju i smeće baciti za njim, već viče:…
Nedjeljni ručak! Svi smo za stolom.
Voljela bih pitati čelnike što je s nama – nama koji smo u generacijskom rasponu između 50. i 65. godine, koji imamo ispodprosječne plaće, stambene kredite, koji smo nekako uspjeli djecu podignuti na noge, pa više nemamo poreznu olakšicu u vidu “uzdržavane osobe”?
Iserlohn/ Progalašenje najboljih radova međunarodnog likovnog natječaja na temu “Ruke su život – oči, misao, utjeha, glazba i priča”, ove godine kasni zbog pandemije.
Na fotografiji je Brigita r. Kuruc, Kraljeva (23.IX 1898 – 15.V 1987), udana Đanić, Solarova, sa četvorogodišnjom unukom Maricom Đanić (r.1947).