piše: Đurđa Vukelić Rožić
Vozeći opustjelim lokalnim cestama u smjeru majčina rodnoga sela, iz automobila upijala sam ravničarske vizure i prisjećala se ljeta provedenih kod djeda. Selu sam se približavala vozeći polako. Na cesti nije bilo automobila, ni bicikliste ni pješaka. Za prošle posjete djedovu imanju, dočekali su me tek kosturi gospodarskih objekata obrasli…