događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Udruga Hrvatsko talijanski mozaik Rim u suradnji s udrugom Jedna musika te pod pokroviteljstvom Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Italiji i Hrvatske turističke zajednice – Milano, plasirala je međunarodni fotografski web natječaj za djecu Bog, Hrvatska! – Pozdrav iz zavičaja 2 koji je produžen zbog velikog interesa do 30/12/2019
Radi se o fotografskom natječaju koji je upućen djeci hrvatskih…
tekst: Marko Jareb
170 milijardi eura je novac s kojima raspolažu EU fondovi. Mi u RH moramo povlačiti novac iz EU-a za razvoj, znanost, investije i nova radna mjesta, a ne samo za infrastrukturna ulaganja.
Jesu li boljim životom živjeli naši stari koji nisu radili u poduzeću već na zemlji? Međutim, je li netko u kući morao raditi u državnoj službi, i imati plaću svaki mjesec?
piše: Marica Žanetić Malenica
– Nešto bih te pitao – reče mi kolega Ivan s kojim na brodu, usidrenom ispred Dubrovnika, uživam u pogledu na suton, laganoj večeri i glazbi. On je sudionik, ja tek izvjestiteljica sa stručnog skupa koji se odvija u Cavtatu.
– Samo ti pitaj – kažem sa smiješkom – na meni je hoću li ti odgovoriti.
– Znam da su tvoji s Korčule, ali ja uporno u tvom govoru bezuspješno nastojim čuti taj tako prepoznatljiv bodulski Ili, splitski, ni njega nema.…
Uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara – (18.studenog 1991. – 18.studenoga 2019.)
Šaka časnih ljudi koji su do posljednjeg daha branili svoj grad
piše: Lada Franić-Glamuzina, prof. hrvatskog jezika i književnosti
Neću citirati nikoga od već poznatih i hrabrih, onih koji su pali i žrtvovali se za samostalnost domovine. Nisam dostojna uzimati njihove riječi.
To su ljudi koji su znali što je vrijedno, što su prioriteti u životu, ostali su do samoga kraja. Branili su kuću po kuću. Plot po plot. Goli i bosi, bez prave municije, slabo opremljeni, bez zimske odjeće, obuće, hrane……
Komentar na tekst “Za utjehom”
Marica Žanetić Malenica/19.11.2019./ Draga Sonja, i ja sam se pitala što te to u ove kišne dane k Zagrebu vodi… i posve te razumijem jer i meni je ostala tako jedna teta u Veloj Luci koja mi simbolizira sve one s kojima je započeo moj život. Pa se izljubimo, popričamo, ona mi i pjesmicu koju zapjeva i kaže „ti si išla na me a ne moja ćer koja nema dara za pisat“…
Što smo stariji to se sve više vraćamo svojim korijenima. I dobro da je tako.…