tekst: Sonja Breljak i Matea Marić
foto: Sonja Breljak
Berlin/ Bilo je lijepo i ugodno provesti popodne s učenicima i učiteljima Hrvatske nastave Berlin.
Bila je to završna priredba i dodjela učeničkih knjižica za ovu školsku godinu. I baš smo se svi lijepo zabavili, uz recitacije, ples, pjesmu.
Na naučeno i pokazano mogu biti ponosna djeca i učitelji: Rahela Fay, Marina Maganić Buljan i Mladen Balent.
Bili su vrijedni i roditelji mališana te pomogli u organizaciji, može time biti zadovoljna i nedavno izabrana, nova predsjednica Društva prijatelja hrvatske škole, Sandra Brzović.
Kako divno recitiraju i čitaju naše Danijela, Ivana, Ana, Rafael …kako izvrsno pleše maleni Lovro i složno pjevaju i plešu svi okupljeni u veliki, šareni i veseli zbor koji pjeva glasno pjesmu “Bubamara”. Sasvim uspjela priredba!
Učitelji su na kraju učenicima podijelili učeničke knjižice i pohvalnice. – Evo, vidite, ovo je jedna sasvim jedinstvena i rijetka knjižica, u njoj je svih 12 razreda Hrvatske nastave, rekla je mlada učiteljica Marina Maganić Buljan, predajući knjižicu i čestitajući njenoj vrijednoj i upornoj vlasnici, Matei Marić, 18-godišnjakinji koja je netom maturirala i u redovitoj, njemačkoj gimnaziji.
Matea je, ponesena iskustvom i naoružana dobrim znanjem hrvatskog jezika, napisala i tijekom priredbe, djeci, mladima i roditeljima, pročitala svojevrstan esej i uputila poruku koja ukazuje na važnost njegovanja hrvatskog jezika i masovnijeg pohađanja hrvatske nastave.
–Imamo školu, mamo priliku a ne koristimo ju dovoljno, zar to nije žalosno?! –pita se s pravom Matea (jer je polaznika hrvatske nastave relativno malo, i sve manje).
No, evo, pričitajte i sami Matein Esej o hrvatskom jeziku i Hrvatskoj nastavi:
– Zovem se Matea Marić, imam 18 godina, nedavno sam maturirala te završila dvanaesti tj. redovni završni razred u Hrvatskoj školi. Kroz ovih dvanaest godina sam puno naučila i nikada neću zaboraviti ovo lijepo životno razdoblje.
U početku mog pohađanja Hrvatske nastave ni ja nisam potpuno bila svjesna njene važnosti ali moji roditelji, koji su uvijek nastojali da govorim, mislim i volim hrvatski, su me redovno slali na Hrvatsku nastavu.
Naučila sam pisati pravilno hrvatski. Naučila sam čitati i obrađivati tekstove. Naučila sam povijest, kulturu i zemljopis Hrvatske. Gledajući i razmišljajući o tom razdoblju, shvaćam koliko mi je značila Hrvatska nastava.
Vjerujem da je mnogima od nas drago ići u našu domovinu, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Svako ljeto rado provodim u mojoj domovini i tu se zaista lijepo osjećam jer sam među svojima. Bitan uvjet je poznavanje hrvatskog jezika kojim mogu izraziti sve ono što želim.
Zar nije tužno doći u svoju domovinu, u svoj grad, u svoje selo i ne moći se sporazumijeti sa svojim najbližima?
Zar nije tužno osjećati se strancem na ognjištu naših djedova i baka, naših roditelja?
Zar nije tužno da možemo nešto promijeniti upravo zahvaljujući Hrvatskoj nastavi a mi se i ne trudimo?
Ljudi moji, to nije samo tužno, to je i žalosno!
Ironija u svemu tome jest da imamo mogućnost pohađati Hrvatsku nastavu na šest lokacija a nama ni to nije bitno. Imamo tri odlična učitelja: Marinu Maganić Buljan, Rahelu Fay te Mladena Balenta. Tri učitelja koji su puni inspiracije, elana, ideja, čiji potencijal bi trebali objeručke prihvatiti i maksimalno realizirati. A nama ni to ne znači puno.
Pa recite mi, dragi roditelji, gdje leži problem? Zar nam je toliko svejedno kako naša djeca govore i koliko poznaju svoju domovinu?
Dragi moji, želja mi je da prepoznate blago koje nam se pruža Hrvatskom nastavom. Nikada ne znate gdje će Vas život odnijeti. Upravo sada, ulaskom naše Hrvatske u veliku Europsku zajednicu otvaraju nam se nova vrata i perspektive.
Možda ćete Vi ili Vaša djeca jednoga dana biti poslovno vezani za Hrvatsku ili ćete se čak i vratiti zauvijek. Tko zna?!
Vi, dragi roditelji, morate shvatiti važnost Hrvatske nastave koja nam se pruža u Berlinu. Nemojmo se samo ponositi hrvatstvom nego to i živimo! Naravno, osim Hrvatske nastave imamo mogućnost učenja hrvatskog jezika i u našoj Misiji kroz sv. Mise, Framu, pjevanje i folklor. Veliku pomoć u radu Hrvatske nastave pruža i hrvatsko diplomatsko predstavništvo.
Na kraju apeliram na Vašu savjest: Budite svjesni prilike koja nam se pruža Hrvatskom nastavom. Pomozite, ohrabrite i bodrite svoju djecu da uče, čuvaju i prenose svoj jezik i svoju kulturu.
Bravo Matea! Eto, tako se hrvatski piše i sanja.
P.S. Matea se s pravom ljuti. Ponajprije na roditelje. I s pravom kaže …to je žalosno. Jer, Hrvatsku nastavu je u Berlinu, u netom završenj školskoj godini, pohađalo tek 175 učenika.
–