KAKO SAM TE VOLIO - Hrvatski Glas Berlin

KAKO SAM TE VOLIO

 

Ivica Smolec
Kako sam te volio!
Nakon svih ovih godina
zadrhtim kad čujem tvoje ime,
trgnem se i shvatim tada –
to nisi ti.
Neka druga žena kiti se tvojim imenom,
a za mene,
ti si jedina koja se smiješ tako zvati.
Jedino ti
koja si voljela moje mušice,
koja si obožavala moje pjesme,
kojoj je mirisao moj znoj,
koja se klela da sam jedini
i da ću zauvijek biti jedini.
A onda si otišla.
Vidio sam te poslije u bundi,
s biserima oko vrata.
Vidio sam te u mercedesu
s njemačkim tablicama.
Ja sam ti mogao dati samo srce
i dušu,
novaca nisam imao.
Sad znamo da smo pogriješili.
Ti nisi sretna,
vidio sam kako plačeš.
Nisam te smio pustiti,
trebao sam prebiti
i otjerati tog tipa
zbog kojeg si sada tužna.
Možda bi tada ostala sa mnom
i sve pjesme koje bih ikad napisao
bile bi ode radosti,
bile bi posvećene tebi.
Kako sam te volio!

17.01.2006.

Related Post

4
Leave a Reply

avatar
4 Comment threads
0 Thread replies
0 Followers
 
Most reacted comment
Hottest comment thread
3 Comment authors
IvicaDubravkaRoko Dobra Recent comment authors
  Subscribe  
newest oldest most voted
Notify of
Ivica
Guest

Draga Dubravka, pustite vi nas da se “prepiremo”, čitajte naše pjesme! :))

Ivica
Guest

Dragi moj Roko, veseli me da si naglasio da ne težim novotarijama u formi. Isto tako ne težim ni novotarijama u vokabularu i frazama s kojima prosječan ljubitelj poezije ne zna što bi, samo ga zbunjuju i udaljavaju od poruke koju pjesma nudi.

Eto, i ti si pustio Angelu, a nisi trebao ni smio, što se sluti iz sadržaja tvog soneta punog ljepote, nježnosti i – gorčine.

Dubravka
Guest
Dubravka

Volim čitati ovakve interesantne razgovore dvojice priznatih pjesnika isprepletene osvrtima na određenu pjesmu. Baš u tome posebno uživam! Nadam se da će biti još takvih razgovora na ovom portalu. Lijepi pozdravi obojici.
Dubravka

Roko Dobra
Guest
Roko Dobra

Dragi prijatelju Ivice, istinski pjesniče, u ovoj si pjesmi ljuvenoj, s naslovom ushitne žudnje „Kako sam te volio“, nesumnjivo, dosegao sâmi vrh krajnje poetski intonirana solilokvija, hoću reći, ispovijesti što nam je sve ljubav, ako joj se srcem priđe, kadra prirediti. Ali, zaboga, kakva bi to ljubav bila, pravo reci, kada bi joj se isključivo natenane i s oprezom prilazilo?! Zato i jesi s njom i u njoj sve do „zvjezdane prašine“ (kako ti znaš reći) i to, da se razumijemo, netom što plane … Nego, prije svega, ovaj tvoj lirski razgovorni poetski iskaz ohrabruje, jer ničim ne priziva formalistčke… Read more »