NAŠ PRVI MATURSKI RAD

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
tekst i foto/foto album ispod teksta/: Sonja Breljak
Pisali smo već kako nedavno upoznasmo 18 godišnju Berlinčanku, Lauru Liste. Sigurno se sjećate tog našeg poznanstva ispričanog  ovdje! Dakle …Laura Liste, mlada Njemica s prestižne adrese u berlinskoj četvrti Zehlendorf,  prije par mjeseci potražila Hrvate preko stranica našeg Hrvatskog Glasa. Ispripovjedala  nam kako  je  za temu svojeg maturskog rada  imala priliku izabrati  jednu skupinu doseljenika u Njemačku, konkretnije u Berlin. Pa, ponukana jednim nezaboravnim ljetovanjem u Korčuli, odlučila posvetiti matursku radnju baš Hrvatima!
Pa ti daj sad ne odgovori na takvu poruku! Srce nam zaigralo od radosti jer nekoga zanima postojanje Hrvata u ovom gradu, jer je jedna škola pronašla način učenike uputiti, zainteresirati za druge ljude, drugu kulturu, svijet…
–Pronađi prave strance …richtige Ausländer …rekla je mentorica Lauri ustvrdivši kako  baš  pravu sliku doseljenika i ne daju  oni koje Laura svakodnevno susreće u njemačko-američkoj školi imena John F. Kennedy …većinom djeca diplomatskih predstavnika raznih zemalja koja koriste  blagodati ove dvojezične, privatne škole.
I Laura se dala u potragu. Kaže …google je odmah “izbacio”  stranice Hrvatskog Glasa Berlin. Pročitala pokoji naš prilog na njemačkom jeziku, upoznala putem teksta naše mlade koji  rade u Africi …studiraju u Sarajevu …razmišljaju u Berlinu ili drugdje …pa riješila potražiti našu pomoć …vidjeti, poznajemo li mi “richtige Ausländer” …Hrvate koji su u Berlin stigli s kraja šezdesetih, koji su rođeni ili odrasli u Berlinu …kako mi volimo reći …prvu i druge iseljeničke generacije naših ljudi.  Kako da ne!  Nije trebalo dugo dogovarati susret. A i nema se vremena. Niti Laura ga nema, jer prezentacija rada je bila skoro pred njom.
Tako …upoznasmo ovu svjetlokosu berlinsku maturanticu. S roditeljima je provela više godina u Americi dok je otac radio doktorsku radnju iz makrobiologije. Otvorena i radoznala a opet i samozatajna, onako …kako to Nijemci i znaju biti. Laura sanja neki budući život u Americi. Tako će i sama moguće jednoga dana  živjeti životom jednog doseljenika. Možda joj bude koristila pokoja spoznaja do koje je stigla promatrajući Hrvate u Berlinu.
Laura pripremila pitanja koja pojašnjavaju zbog čega je netko krenuo u drugu zemlju, koja pokazuju iskustva, dobre i loše strane iseljeništva pa potom ona koja daju odgovore kamo osoba u trenutku pripada, ostaje, odlazi, što  osjeća … Brojna pitanja koja diraju do same duše.
Nije htjela Laura gole brojke i podatke kakve službe ili ustanove. Veli …htjela je progovoriti s ljudima, svjedocima vremena. Iskustvo se i nama isplatilo. I nas obogatilo.
Upoznali smo Lauru s mladim Hrvatima, izvrsnog stupnja integracije, različita poimanja pripadnosti. Anja i Lucija, obje studentice Humboldt sveučilišta, pojasnile su joj svoje životne stavove, zašto su i kako u Berlinu, što vole, čime se bave, s kim druže, kako govore, kamo na odmor putuju, što planiraju.
Poveli smo mladu Njemicu i u crkvu, na kor, gdje pjeva naš zbor. Otkad nisam bila u crkvi …veli Laura …dok pomno osluškuje melodije i hrvatski jezik.
Tjedan poslije toga dogovorismo susret u restoranu Dalmacija-grill na Potsdammer Platzu. Vode ga braća Tokić …Ivan, Jozo i Milan. Tijaričani. Još njihov otac  Kruno Tokić, započeo s ugostiteljstvom u Berlinu. On se vratio u rodnu Tijaricu a oni nastavili s iseljeničkim, ugostiteljskim, radnim i inim životom.
Sjedimo u ugodnom kutu Dalmacija-grilla. Kušamo izvrsne palačinke sa sladoledom. Uglas pričaju Laura i Lucija. Mladi, kada je riječ o današnjici vode glavnu riječ. Osluškuju Tokići. A o životnom putu prve generacije pripovjeda Elizabeta Kopić. Stigla u Berlin iz Slavonskog Broda 1969. godine. Sa sjetom i danas još i s uzbuđenjem, prisjeća se Elizabeta svojih prvim berlinskih dana.
Imaju pravo Tijaričani, treba ta sjećanja što prije u priče i knjigu pretvoriti dok nije sve palo u zaborav i svjedoci vremena se izgubili u vremenu i brzini življenja. A Elizabeta i brojni drugi Hrvati imaju što za ispripovjedati.
Priča bila zanimljiva i Lauri Liste i  njenoj mentorici, Frau Hepner, nastavnici pred kojom se rad imao prezentirati.  Jer, ponukana onim što je čula, na prezentaciju maturskog rada o Hrvatima u Berlinu, pozove i Elizabetu Kopić kao svjedoka vremena. Tako i mi postadosmo svjedoci ovog nama prvog znanog maturskog rada o Hrvatima u Berlinu.
Rad je predstavljen dvojezično, na engleskom i njemačkom jeziku. Kako  to i je pravilo kod istraživanja bilo koje teme, Laura Liste je u prezentaciji počela od općih stvari. Pa upoznala slušatelje  najprije s općim činjenicama o Hrvatskoj, veličini, broju stanovnika, povijesti, današnjici… Potom se “prošetala” dijelovima hrvatskog identiteta, narodnom nošnjom, tradicijom, glazbom, plesom… Elizabeta je za ovu prigodu odjenula predivne dijelove narodne nošnje naše Slavonije pa su polaznici John Kennedy škole imali što i vidjeti.
Jezik? Kako je teško  napisati  i čitati hrvatske riječi …kažu učenici nakon par pokušaja. A tako jednostavno zvuči, jedan glas –jedno slovo, a ne kao u njemačkom ili božemesačuvaj …engleskom jeziku! Samo …problemi sa č i ć pa đ i dž pa š pa…
Za ovaj kratki tečaj hrvatskog jezika poslužio papirni ubrus iz Dalmacija-grilla gdje su …nečijom domišljatošću …zgodno ispisani osnovni pozdravi i kratke rečenice hrvatskog  jezika. Usput, mlada maturantica dala si je truda pa …uzevši i zapisavši  od vlasnika Dalmacija-Grilla,  recept za spravljanje ćevapčića …nakon što nitko ne uspije napisati ovu riječ …posluži svima koji su slušali predavanje, doma spremljene specijalitete s grila koji su i dan danas, htjeli mi to ili ne, Nijemcima znak raspoznavanja za naše restorane. I sve se u slast pojelo!
Reklo bi se  …fina prezentacija. Slušalo se klapsko pjevanje, Oliver Dragojević, razmatrale boje hrvatskog barjaka, ljepota obale, ljudi …E tu kod ljudi …stupila na scenu naša Elizabeta ili kako mi u Berlinu volimo reći …teta Liza.
Kada su i kako stigle u Berlin prve generacije Hrvata  …zanima slušatelje.
Elizabeta Kopić pripovjeda tečnim njemačkim jezikom …eh šteta pa nije bilo prilike u Berlinu za školu a uvijek sam jako voljela njemački jezik …kaže.
Elizabeta priča svoj iseljenički život i uz par zgodnih anegdota. Više nego zanimljivo. Sadržajem koji govori kako dolazak  i prilagodba nisu bili laki. Život nimalo jednostavan …teško je bilo ostaviti djecu …a i kad smo ih doveli nije im bilo lako u školi  bez i jedne riječi znanja jezika …moje dijete je tada u Neukölnu u razredu bilo jedini stranac … smijeh …niti dana nisam bila bez posla …čuđenje…
Otvorenih usta slušaju učenici i nastavnica Elizabetinu priču. I Laura Liste više je nego zadovoljna. Kako i ne bi bila. Njen rad polučio uspjeh. Slušatelji se ne mogu dovoljno naslušati njene gošće.
Onako u narodnoj nošnji, Elizabeta izgleda kao oživjeli lik iz kakve bajke. Pa i sve doživljeno graniči s bajkom, čini se slušateljima dok pomno razgledaju dar što ga je Elizabeta Kopić prije koju godinu dobila iz ruku kancelarke Angele Merkel.
Tada je, njemačka premijerka u povodu 40 godina od dolaska stranih radnika u Njemačku okupila dvestotinjak doseljenika. Deutschland sagt danke! …stoji na kristalnom daru što ga je tada primila i Elizabeta kao jedina Hrvatica iz Berlina. Iz ruke u ruku učenika i nastavnice prelazi dar na kojemu piše …Njemačka kaže hvala!
Nikada prije nisu čuli za to. Kao ni za brojne druge probleme i stvari iz života doseljenika. Kao ni brojne stvari o, s kraja šezdesetih u velikom broju u Berlin pristiglim,  Hrvatima i njihovim današnjim potomcima. Popuniti te praznine u njihovu znanju pomogle su priče Anje i Lucije, Elizabete, obitelji Tokić …posjet crkvi, hrvatskom restoranu, nogometnom suretu SD Croatije Berlin i razgovoru s nogometnim entuzijastom Franjom Husajinom…
Po prvi puta su dijelovi priča hrvaskih doseljenika postali predmetom zanimanja, istraživanja i predstavljanja u  jednom maturskom radu učenice jedne njemačko-američke škole. Nije li to upravo na djelu i u stvarnosti  bila dvosmjerna integracija o kojoj ponekad slušamo. Kompliment! Lauri Liste! Školi!  I Hrvatima!