Ivan Dobra Žirjanin
Sačuvaj ga u svon oku
da ga vajik lipog vidiš;
i u srcu svon dunboku,
da ga svukud virno slidiš.
Sačuvaj ga ti u krvi,
nek’ ti bude tvoja dika;
nek’ ti bude o’ sveg prvi,
a ne samo blida slika.
Sačuvaj ga sa’ u duši
i bi’ ćete vazda skupa;
on ti suze tvoje suši
i ka’ srce kruto lupa.
Sačuvaj ga ti u noći
kada pojdeš san usniti;
andel će ti tvoj pomoći
kada dojdeš na nj umriti.
Oko njega čari mora,
povr’ njega modri mir je,
čuvar ti je rodnog dvora,
po rakiti kršćen Žirje.
Čuvan ga, niko ne more do njega. Niti ja s njega.
Vezan san kadenama za nj. Ne moren ni na kraj.
Katamarani ukinuti. Bura dere već 3 dana. Trajekt
ne vozi. I un je usidren u Gradu. Ne mogu niti u
apoteku. Pijaca zatvorena. Dućana nima na školju.
U Gradu sve je više manje zatvoreno. Nima koga
da ti dade zlicu vode. Nad nama su crni oblaci.
Nevere su bez kapi kiše! Do kada će ‘vako?
Triba se uzdati u Gospodina i ništa više!
A svit će uvik izjustiti: Blago tebi, na školju si,
bar da je i meni tako!
Jušto tako, poštovani Josipe, na svojoj didovini
postao sam furešt. Nima više ni suz da isplačem
ono ča san volia i ča još volin.
Sačuvaj ga,
i zaljevaj ga,
kao ružu u vrtu,
da ne uvene i da se ne osuši.
Jer ti ćeš ga, žalosno gledati,
sa suzom u tvom oku.
Hvala, poštovana Karmen!
Nadam se da ćete i dalje uživati u lipoti čakavice!
Divnoo