OTOK ISTINITE ISTINE - Hrvatski Glas Berlin

OTOK ISTINITE ISTINE

Iz naše arhive/ objavljeno 17.07.2011

Pravi biseri Jadrana
piše: Darija Matajić Agičić
 

Ilovik

Pogledati svijet s one strane vrata znači, razgrnuti čipkoliki obris Ilovika i ući u uličice krhkih išaranih sjena eukaliptusa i ne moći razgraničiti priču i pričanje.

Otok ima 78 stanovnika.

Otok ima 3000 kuća.

I po kućama stoje ormari nakrcani tišinama.

Ormari u kojima stanuju samoće raznizanih godina odnizanih otočana.

Oni se vraćaju.

U strahu da će samoća ostati zazidana, neoslobođena i da će pričanje o pričama drugih ljudi postati jednom i priča o njima, prekoračuju granice svjetova, iskrcavaju svoje američke uspomene na 6 kvadratnih metara otoka oblika cvijeta.

Oni pletu stari otok.

Na kojem ima samo pet učenika; na kojem nema drugog svijeta kad jugo zimi zakopča košulju mora; na kojem nema tad ni morskih travčica da poput kineskih kistova načine crteže sebe na ogrubjelim kamenima; na kojem nema tad ni pogleda da u odsliku kamena u zvuku stajajućeg kotrljanja prepozna val sjećanja, tu izgubljenu i nađenu dragocjenost evociranu u istinu o samima sebi. Oni igraju bejzbol. Oni se zanesu u razgovoru jezikom američkih makrosvjetova iz kojih su pobjegli.

Oni se traže, sjedeći na vrhu sjećanja i to što nađu nije ništa novo. Nov je samo pogled.

A duša se najbolje sjeća onog jako nalik sebi; preslika svoje radosti.

A radosti dolaze na rubovima valova. I pitanje je onda jesu li oni gostujuće duše po ulicama i još neuseljenim, a izboranim od čekanja zaboravljenih vrata kućama ili su oni domaći u čija su se kućišta nasilno naselila američka predgrađa.

I onda godine odlaze, mjeseci mašu rukavima prolazećih dana i kada sunce obrisano prljavom krpom oblada završi svoje trajanje zimsko, rasani se ljeto.

Otok potopi sjećanja.

Poput pjenastih nakupina osvanu brodići „putujućih“, „lutajućih“ duša.

Otok postane otok marina.

I začuđene, zamagljene od pogleda čuda oči nepoznatih duša poput okvira razglednice ne daju ljepoti da se razlijeva.

Ne znaju, kako se ona samo pretače, nikako ne iskače.

I oni su došli potražiti mira.

I nesvjesno spojili otok sa Svetim Petrom.

A Sveti Petar donosi mir.

I tvori istinu, poput bajke, čudnu pa i na svijetu!

Ilovik je gotovo jedini otok koji nema groblje na otoku.

Groblje je na Svetom Petru.

Na Svetom Petru u benediktinskom samostanu živi jedan fratar.

I jedan fratar čuva otok.

I legenda ide dalje…

I ovo nije metanaracija za stvaranje osobne priče i otoka. Ovo je samo istina jednog mikrosvijeta.

Duše kad umru trebaju biti u miru;

Duše kad umru ne plivaju;

Ni more ih ne nosi nikamo.

Brodićem se vraćaju samo suze.

Brodićem se vraća samo sjeta.

Brodićem se vraća jedan manje stanovnik otoka.

I onda se tu uklopi priča o pričanju kako najveći eukaliptusi imaju najmanje cvjetove.

I nema tu neke logike.

I ima na Iloviku jako puno velikih eukaliptusa.

Ima…

Ima tu samo puno prirode.

Ima tu puno istinite istine nedovršene bajke.

Bajka zaspiva u istini na izdancima Svetog Petra.

Related Post

4
Leave a Reply

avatar
4 Comment threads
0 Thread replies
0 Followers
 
Most reacted comment
Hottest comment thread
3 Comment authors
miroslav bičanićJosip MayerSanda HamDr. Rajko Glibo Recent comment authors
  Subscribe  
newest oldest most voted
Notify of
miroslav bičanić
Guest
miroslav bičanić

ni jedne riječi niti razmaka viška niti manjka….darija, postajem zaljubljenik u tvoju riječ na prvo čitanje

Josip Mayer
Guest

I meni je ovo smiješno možda bi bolje bilo
Otok istine u Istini.

Lp-jm

Dr. Rajko Glibo
Guest

Smiješan je ovo naslov. Za sintagm “uistinite istine” čujem pri put u mojih sedamdeset godina. Brišite ovo “isztinite” i ostavite samo “Otok istine”