NEČEMU JE DOBRO

Iz naše arhive/objavljeno 21.07.2010.

tekst: Emil Cipar

Bio, dakle, jedan kralj u jednom kraljevstvu …svejedno kojem. Imao taj kralj, kao i svi kraljevi, svoje podanike. Ništa neobično. Ali, kralj iz priče imao jednoga, koji je bio malo neobičan. Za sve loše, što se događa u životu, imao je uvjek isti komentar …nečemu je dobro.
Dočuo to i kralj. Htio upoznati podanika i uputi se k njemu. U putu ga uhvati kiša i kralj dobrano okisne. Onako mokar, uđe u kuću podanika žaleći se na mokru odjeću.

-Nečemu je ipak dobro …reče mu podanik.
-Kako dobro? Šta ima tu dobro? Odbrusi kralj, …mokar sam do kože, a ti kažeš da je to nečemu dobro!
-Dugo je bilo sušno. Prijetilo je da ljetina propadne …da zavlada glad u kraljevstvu. Kiša je bila spas.
Kralj uvidi da je podanik u pravu. Svidjela mu se njegova razvidnost i uze ga sa sobom u dvor. Pratio ga je svugdje i ovaj je uvjek na sve nezgode rekao samo …nečemu je dobro.

Jednoga dana, kralj izgubi prst u nesreći prigodom lova. Bolno je pogledao podanika, a ovaj samo slegnu ramenima i reče …nečemu je dobro!
Razljuti se kralj …silno. Nikako nije mogao shvatiti šta u toj nesreći može biti dobroga. Pomislio je da mu se ruga i strpa ga u samicu u dvorskim zidinama, da sam osjeti nesreću i da traži dobro u njoj.

Nakon nekog vremena uputi se kralj sa pratnjom ponovo u lov. Otišli su daleko …u nadi da će naići na krupniju divljač. I bijahu zarobljeni od divljeg plemena, koji su usput rečeno bili kanibali. Kraljeva pratnja bila povelika, pa su se veselili bogatom obroku. No vidjevši da kralj nema prsta, pustiše ga. Njihovi bogovi zabranjivali su jesti meso sakatih ljudi …a kralj nije imao prsta.

Kralj uvidi da je njegov podanik bio onomad u pravu. Vrativši se u dvorac, pohita do njega u zatvor. Zamoli ga da mu oprosti …pusti ga odmah i pozove na ručak.

-Oprosti za sve što sam ti učinio. Nanio sam ti veliku nepravdu! Živio si na na kruhu i vodi, spavao na kamenu…
-Pa nečemu je ipak bilo dobro! …odgovori podanik.
-Šta ima dobroga u životu u mojemu zatvoru! Rugaš li se ti to meni? Uzbudi se kralj.
-E vidiš kralju moj da me nisi strpao u zatvor,  ja bih bio u tvojoj pratnji. I mene bi zarobili kanibali. Ali …kralju moj …mene bi pojeli!

Zašto mi ova priča pade na pamet? Možda zato što u životu u iseljeništvu ima puno događaja, koji razočaraju, povrijede, daju osjećaj bezvrijednosti. Nemamo uz sebe podanika, kojega je kralj imao. Ali, možda je dobro prisjetiti se, da je on uvijek bio u pravu. Svako zlo koje nam se dogodi, moralo se dogoditi jer …nečemu je dobro. Treba samo čekati na obrat …na dobro. Ponekad …jako dugo.