Ivan Dobra Žirjanin
Gorka li je kafa
i ovoga jutra,
gorka li je kafa
kaj da nima sutra;
neće ga ni biti,
baren za nas dvoje,
nestalo je sriće
i tvoje i moje.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Proslavi 125. obljetnice Hrvatske bratske zajednice Amerike u Pittsburghu pridružit će se 500 uzvanika, dok će na 25. nacionalnoj konvenciji sudjelovati 172 delegata.
tekst: Vesna Kukavica
Drugog rujna je navršena 125. godišnjica uspješnog djelovanja naše najstarije i najmnogoljudnije iseljeničke organizacije Hrvatske bratske zajednice Amerike.
Tim se povodom u Pittsburghu krajem rujna priprema veličanstvena višednevna proslava te obljetnice i to uoči njezine jubilarne četverogodišnje 25. nacionalne konvencije, koja će se odvijati od 23. do 25. IX. 2019.…
Kol‘ko para za budale – para-budale
piše: Ivica Košak
Poznata je Watzlawickova strategija[1] za maksimalnu nesretnost: Tvrdoglavost, uskogrudnost, tmurno prianjanje na ideju više od jednakog, kao što su to stavovi koji žele nešto dobro, a čine štetu svemu i svima.
Glupo je nanositi štetu drugima bez koristi za sebi -, kaže profesor Carlo Maria Cipolla u svojoj maloj knjizi Allegro ma non troppo[2], koja podučava pet principa ljudske gluposti. Dr. Cipolla, nasuprot gluposti, predviđa ona djela u kojima jedni drugima štete kako bi …
piše: Marija Juračić
Danas ću vam nešto šapnuti o našem predsjedniku Vlade. Susrećem ga u zadnje vrijeme u mom malom primorskom gradiću gdje se nitko ne bi uzbudio ni da se Marsovac spusti među nas. Mislili bismo da je to onaj Francuz koji je na flyboardu preletio La Manche.
Predsjednik pije kavu u „mom“ kafiću, kupuje namirnice na istoj tržnici. Vrijeme odmora provodi onako kako ja provodim cijelu svoju penzionersku godinu. Jedino ne pliva na istoj plaži, onoj na…
Komentar na tekst “Noćne kušnje”
Dragica/ 30.08.2019./ Volim komentirati kada me neka pjesma osvoji, kada je drugačija a istinita i autentična misao autora.
Jaka proživljena emocija truleži i đavolje zavodljivosti.
Čovjek je uvijek na kušnji, zato i je samo čovjek.
tekst i foto: Marija Matijašević
Jutro je, na željezničkoj postaji Popovača, primjeti ga on, leži na jednom grmu i čeka vlak, ili prema Slavonskom Brodu ili prema Zagrebu, možda i dalje, ne zna se.
Pipne ga, ne miče se, ili vrlo malo. I ostavi ga. Na svom putu u Zagreb, samo razmišlja o njemu, leptiru. Hoće li ga čekati ili nestati?
Kada se vratio, u podne, bio je još tu. Tko zna koliko je ispratio…