I LJEPOTA SE BROJI

piše: Marija Juračić
Danas ću vam nešto šapnuti o našem predsjedniku Vlade. Susrećem ga u zadnje vrijeme u mom malom primorskom gradiću gdje se nitko ne bi uzbudio ni da se Marsovac spusti među nas. Mislili bismo da je to onaj Francuz koji je na flyboardu preletio La Manche.

Predsjednik pije kavu u „mom“ kafiću, kupuje namirnice na istoj tržnici. Vrijeme odmora provodi onako kako ja provodim cijelu svoju penzionersku godinu. Jedino ne pliva na istoj plaži, onoj na kojoj se kupala Isadora Duncan. Još je Platon negdje zapisao da državnik mora znati plivati. Mislio je to doslovno, a kako stvari do sada stoje i naš se predsjednik dobro snalaza i u raznim vodama. Pliva k’o vidra.

Prate ga dva mladića. Diskretno, na daljinu. Pa što onda? I mene su donedavno pratili. U jatima. Jasno, ne ti isti. Ali ruku na srce, zgodni su to momci i ne vrte glavom kao svizac kada motri okolinu. Kumice na našoj tržnici više gledaju u njih nego u robu koju prodaju.

I predsjednik je zgodan. Kada sam ga zadnji put vidjela, nije mi se tako svidio. Imao je koji kilogram više, a sada, kada je smršavio, zaista lijepo izgleda. Visok, markantan, staložen. Može konkurirati našoj lijepoj predsjednici. Mislim da nigdje na svijetu nećete naći ljepši predsjednički par.

To me činjenica podsjeća na mog unuka. Kada sam jednom, umjesto kćeri otišla na informacije pitati kakav je moj unuk u školi, kakav uspjeh postiže, jer kad njega pitate, sve je naj, sve je u redu, razrednica mi je odmah priopćila:

“On vam je tako lijep!“
„To je pokupio od mene!“, kažem skromno, “ali mene zanima kako uči, kakav mu je uspjeh?“

Cjepidlačim oko uspjeha, a razrednica opet razvlači:

„Mali je tako lijep, njegovan, gušt ga je pogledati.“

A meni drago, jer krv nije voda.

Kada sam konačno vidjela ocjene mog ljepotana, nisam se baš oduševila. Ima tu svega. I dobrog i lošeg. Ne voli rješavati domaće zadaće. Obavi posao tek kada ga prisile. No, neću tjerati mak na konac.

Pa valjda se i ljepota broji!

Možda malac jednoga dana postane  predsjednik.