događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 28.07.2018.
Sjećanje na događaj od prije 54 godine
piše: Armin Pohara
Sretne dane moga djetinjstva prekinula su dva strašna događaja.
O prvom ću vam nešto reći ovom prilikom, a o drugom ćete čitati kad se priča raspriča pa on dođe na red.
Prvo je jedne po svemu obične julske ljetnje večeri, 25.7.1964. godine, na nekoliko sekundi svijet izgubio svoj uobičajeni ton.…
Iz naše arhive/ objavljeno 15.08.2016.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Samo što nisam krenula na godišnji odmor. Još malo, pa …autoput duž Njemačke, Austrija, Slovenija …a onda konačno, piše: Zagreeeeb! Doma!
O, da, mi smo oni što smo doma tamo i ovamo i još i onamo, pri dolasku i pri povratku. Uzajamna veza, trajna simbioza, povijest velike ljubavi iseljenika i domovine, trajnih sporazuma, a bome ponekad i nesporazuma.…
Iz naše arhive/ objavljeno 25.06.2017.
Sven Adam Ewin
(ulomak iz poeme „Sentimentalne slike“)
…
Sa tornja zvoni podne. Malo zatim:
Je l’ netko umro? Zvone sva tri zvona.
Moja baka se križa. Ja je pratim.
Još malo, kaže, tako će i ona.
Mene noga i dalje svrbi. – Bako!
Zašto me žari kad se okoprivam?…
Iz naše arhive/ objavljeno 05.08.2015.
piše: Slavica Jurčić
Ovo je priča o majci koja je skromno živjela i koju život nije previše mazio, ali se nikada nije predavala.
Kata je bila slaba ženica koja je tokom svog života imala lijepih, a i ružnih godina, poživjela je čak devedeset. Kao mlada je ostala udovica. Bila je udana za Marka s kojim je imala četvero djece, tri kćeri i jednog najmlađeg sina koji oca nikada nije niti upoznao.…
Iz naše arhive/ Divan Skitnje ...objavljeno 08.10.2012.
tekst: Željko Mužević
-Znaš li ti mladiću gdje mjesec najljepše sja, gdje ga vidiš u punoj njegovoj ljepoti? …pita mene Tadija (Dragutin Tadijanović) dok smo davno, davno sjedili na stubama podvinjske osnovne škole (danas Dječji vrtić).
On, bard hrvatskog pjesništva i pisane riječi, ja seoski đilkoš koji se u njegovu društvu našao samo zbog toga što je on kod moje bake Lize i djeda Pave kao dječarac ostavljao kaljave čizme ili bakandže i navlačio čiste kako bi uredan stigao u Slavonski Brod u…
Iz naše arhive/objavljeno 22. kolovoza 2010./
piše: Emil Cipar
Miris bazginog cvijeta, sigurno je najstariji miris kojega pamtim. U mojem djetinjstvu bio je zimi stalni gost. Čaj od bazge pio se redovno, a najčešće iz zdravstvenih razloga.
Bilo je to u Bosni krajem 40-tih, početkom 50-tih godina. Riječ doktor, bila je gotovo nepoznata. Doktoru se nije išlo, a nije se ni moglo, jer nije bilo puteva, nije bilo novaca, nije bilo povjerenja……