U traganju za izgubljenim Hasanom
piše: Lada Franić
(Razmišljanje koje me opsjeda od srednje škole kad sam pročitala prvi put roman M. Selimovića “Derviš i smrt“)
✨Citat:
“Rekao sam Hasanu da su ljudi, kao što je on, prava blagodat, poklon koji nam sâm Bog šalje, i zaista mislim tako. On nekim nepoznatim čulom osjeti kome je pomoć potrebna i pruža je kao lijek. Čarobnjak, jer je čovjek. I nikad ne napušta onoga kome je pomogao, vjerniji nego brat. Najljepše je što njegovu ljubav ne treba ni zaslužiti. Da je trebalo da je zaslužim, ne bih je ni imao, ili bih je davno izgubio. On je čuva sâm, on je poklanja, ne tražeći drugi razlog osim potrebe koju sâm osjeća, ni druge naknade osim svog zadovoljstva, i tuđe sreće. Prihvatio sam nauk koji mi je dao, da ČOVJEK DOBIJA KAD DAJE.”✨…
Da uzmem dubinu pa te njome držim
“Planine” je naslov prvog hrvatskog romana, kojeg je napisao i 20. rujna 1536. završio Petar Zoranić, a objavljen je u Mletcima 1569., nakon piščeve smrti.
Knjiga koju je priredio Marko Jareb donosi izbor pisama objavljenih u časopisu Hrvatska revija, pod uredništvom poznatog književnika i emigranta Vinka Nikolića, nastalih između 1957. i 1985. godine. Riječ je o građi koja je u vrijeme nastanka bila nedostupna široj javnosti u domovini, a danas omogućuje neposredniji uvid u političke, društvene i kulturne prilike u tadašnjoj Hrvatskoj.
Kada ti nešto dobro pokuca na, od srca vrata
„Njemačko tržište i gosti iz Njemačke iznimno su važni za hrvatski turizam. Već dugi niz godina naši ste najbrojniji posjetitelji. Vaše povjerenje i interes za putovanja u Hrvatsku obvezuju nas da razvijamo još kvalitetniju turističku ponudu te da budemo prisutniji kroz različite promotivne aktivnosti. Svi dobro znate da smo dosad imali ured u Frankfurtu. Međutim, s obzirom na to da je Berlin jedan od najvažnijih europskih političkih, gospodarskih i prometnih središta, odlučili smo ovdje otvoriti ured Predstavništva i preseliti našeg dragog Romea iz Frankfurta u Berlin. Cilj nam je dodatno jačati našu prisutnost u ovom dijelu Njemačke, dok istovremeno, zajedno s postojećim uredom u Münchenu, možemo pokrivati cijelo njemačko tržište.“… 
koliko je mene otprije u ovoj meni sadašnjoj
Berlin/ Proteklog su vikenda folkloraši Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin imali pune ruke posla. Pjevalo se i plesalo dva dana, subotu i nedjelju, s različitim repertoarom i na različitim mjestima.
Branimir se probudio i pogledao na sat. Bilo je malo iza osam. Prethodne večeri stigao je kući oko jedan sat iza ponoći i otišao u krevet iza dva. Bila je nedjelja i mogao je još spavati ili barem se izležavati u krevetu. Ali ustao je, obukao se, pokupio sve prljavo rublje po stanu, ugurao ga u plastičnu košaru, zgrabio skriptu, novčanik i cigarete i spustio se do samoposlužne praonice rublja koja se nalazila u prizemlju zgrade.… 
„O reci mi njoj, da je tako prolazno sve, kao ptica let…”Indexi