Ivan Dobra Žirjanin
Zove more, zove stina:
spremi alat, nima vorka,
zove idro i lantina…
Reci: Zbogun, Navijorka!
Vrati’ ću se svomu brodu
po bonaci i po buri,
vrati’ ću se svomu rodu;
i briškuli, a i muri.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
U nedjeljnoj povorci 55. Đakovačkih vezova bit će 43 folklorne skupine, 70 jahača, 30 zaprega.
tekst: Suzana Župan/ Glas Slavonije
foto: Pero Šola
Scenskom slikom “Moja duša bećarska” večeras su pred katedralom svetog Petra, na Strossmayerovu trgu, svečano otvoreni 55. Đakovački vezovi.
Đakovo je ponovno pokazalo sve svoje najbolje – od katedrale, narodnog ruha, tradicije, Ergele i lipicanaca, tamburaša, gostoljubive Šokadije do široke slavonske duše.…
piše: Bosiljka Schedlich
foto: privatna arhiva/Ksenija Hotic
Bitte hier unterschreiben, Vorname und dann Familienname. Und Sie, bitte hier, Vorname und dann Familienname, Schmidt geb. Marinković. Gut, danke.
Nakon mladenaca ispravu o vjenčanju potpisao je i matičar. Ustao je sa stolice i laganim pokretom ruku prisutne goste pozvao da ustanu te naglašavajući svaku riječ izgovorio:…
U sklopu karlovačkog “Zvjezdanog ljeta otvorena 8. Hrvatska flautistička akademija predavanjem Denisa Bouriakova ponajboljeg svjetskog flautista
Objava za medije/Mediji press
Karlovac/ U sklopu karlovačkog “Zvjezdanog ljeta”, započelo osmo izdanje Hrvatske flautističke akademije-Croatia Flute Academy 2021. manifestacije koja u tjedan dana intenzivnih radionica, majstorskih tečajeva, koncerata i predavanja tradicionalno okuplja učenike i studente flaute te njihove nastavnike i profesore u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu.
piše: Milan Rajšić
Pomrčina, cijelo selo spava. ‘Ej sahat kula dvanaest otkucava…
Ne spava selo, već grad i nije ponoć, već tri ujutro. I nitko ne lupa alkom po vratima, već tiho na prstima izguravam svoj bicikl, natovaren s dvije velike transportne torbe.
Za pola sata polazi vlak do Koblenza (tako je nama iz provincije, mi …
Priča s elementima humora
autor: Ivanka Jularić (Ćulap)
Na rendgenskoj slici pluća i komadu papira na kojem je između latinskih izraza razumio samo onaj o zloćudnoj tvorevini i vremenskom terminu od mjesec dana, Joso Jarić je vidio i sliku cijelog svog života.
Zamagljenim pogledom gledao je u daljinu, a ipak jasno vidio i najudaljenije dijelove prošlosti, tražeći svrhu svoga postojanja.
Eto, prošla mu je i pedeseta a on tu svrhu još nije otkrio, i kada prođe ovaj mjesec, niti će tko za njim suzu proliti, niti mu ime naslijediti.…