piše: Bosiljka Schedlich
Lucijin večernji poziv bio je pravo iznenađenje. Već godinama se nismo čule. Lucija je sredinom 1980ih iz Berlina odselila u Heidelberg. Zbog boljeg zraka, govorila je tada, kada su ljudi počeli zapažati da nam zrak postaje sve prljaviji. I da ga mi sami zagađujemo.
– Eto me sutra u Berlinu, imam neki seminar. Možemo li se vidjeti?
Glas joj je još uvijek bio zvonak i bistar kao voda u Plitvičkim jezerima, odakle je krajem 1960ih došla u Njemačku i studirala sociologiju.
Sljedeće večeri već je bila kod mene. Za čas smo se vratile u vrijeme dok je još živjela u Berlinu.…
Ema je sjela na svoje mjesto s cijelim kolopletom misli i osjećaja. I dok sluša glas spikerice pulskog kolodvora, kojim najavljuje skori polazak njezina autobusa, gleda u Tinovo ozbiljno lice. Mašu još jednom jedno drugome uz smiješak koji prije sliči grimasi.
Dok svijet čeka rezultate iz Amerike, možemo ustvrditi da je naš jedinstveni model, da glasaju mrtvaci, nepostojeći građani, dopro i do njih.
Moslavačka gora i Lonjsko polje bili su pogodno sklonište hajducima. Josip Joco Udmanić bio je najglasovitiji hajduk XIX. stoljeća, pribavivši si naziv hajdučkog diktatora trojedne kraljevine…
Otac David
Kidam neusklađene misli
Susreti s djecom posebno su mi dragi. Zašto? Pa prije svega zato što su djeca iskrena, neposredna i bez ustezanja kažu vam u lice što misle.
Je l’ se sjećate Hitchcockovog filma -Prozor u dvorište? Oni stariji ga se sigurno sjećaju a mlađi neka ga obavezno pogledaju.
… 
Adio Mare,