Slavica Sarkotić
Moj dom je pod nebom od opala
Tu gdje se tisuću boja prelijeva
A poznata ptica milozvučno pjeva
U travi grijem umorna stopala
Sonja Breljak
ISTRAŽITI NA ZNANSTVENIM OSNOVAMA
piše: Marko Jareb
Rođen je 1929. godine u Splitu. U partizane je otišao nakon pada Italije. Imao je 14 godina i primili su ga kao skojevca. Bio je pripadnik Prve proleterske brigade koja je bila uz Vrhovni štab ( do Drvara 25. svibnja 1944. ) dok Tito nije otišao u Bari, pa na Vis. Tada njegova brigada odlazi prema Srbiji gdje se bori protiv Bugara, četnika i Nijemaca. Sudjelovao je u oslobađanju Beograda.…
ZEMALJSKI DANI TEKU
Bom dia!, a onda poslije podne Bom tarde!VOZ VOZI ROZI
Vlak tek klizi,BORCI
piše: Stjepan Poljaković
Pitam se ponekada koji bi naziv bio prikladniji za hrabre i odlučne ljude koji se bore, hvataju u koštac sa izazovima odlučnije i prije ostalih? Ako kažem ratnik, taj pojam je često vezan uz vojsku. Borac pak može i ne mora biti vojnik, borci su ljudi koji se bore sa životom uopće, danas pišem o njima.…
HUMBOLTOVA LIGNJA
piše: Jadran Šantić
Ovu san štoriju dragi štioci tija notat davno ma sve drugi put pa jopet drugi put i tako san skroz zaudobija na nju. U nas u Dalmaciju pa naravno i u naše malo misto, živedu razni bonkulovići koji su u stanju dok govore o spizi skoro pa i ubit za dobar bokun.
U Dalmaciji je na cini sve normalno ča je iz mora. Ribe, škojke, raci,…
ZIMSKA IDILA
S obje strane prozora bajka.EUFORIJE SU TO BILE
30 godina od Dobrotvornog koncerta za Hrvatsku – Stop the War in Croatia u Berlinu
piše: Aleksandra Brnetić
foto: RBB Presse/ Hanna Lippmann
Berlin, 19. siječnja 1992. Nedjeljno prije podne. Oblačno, susnježica uz pokoji jaki pljusak, po ulicama prava bljuzga, ali pred zgradom radija, prekrasnim Poelzigovim zdanjem u zapadnom dijelu grada, u Masurenalle, od 10 sati gomila naroda. Ljudi, mlado i staro, svi radosni i veseli, i svi svečano obučeni, strpljivo čekaju da ih se pusti u Haus des Rundfunks. Traži se karta više.…
NE DAJ SE CETINO…
MOJE RAZGLEDNICE: Cetina – Ne daj se Cetino, čuvaj svoju mladost…
piše: Marijana Šundov
Dodirujem hladni kamen, oko mene zidovi sazidani od kamenja različitih veličina, a ipak tako skladni i ravni. Podignem pogled, nema stropa, iznad je plavo nebo bez ijednog oblaka i Sunce. Sunce baca sjene po zidovima i unutrašnjosti građevine, igra sjena povećava mistiku prostora. Nalazim se u najstarijoj starohrvatskoj crkvi (o. a. prema nekim autorima). Radi se o crkvi svetog Spasa čiji zidovi i toranj još stoje – gotovo 12 stoljeća dakle preko tisuću godina.…
Mi nismo prijatelji