Spustila se noć u grlo cvrčaka i ptica,
na tjeme zvonika i spomenika.
Na mjesečevom srpu kao u čamcu spasa plovi zlatni ključ.
Zaključao je sve događaje minuloga dana
i otisnuo pučinom u nadi
da će do zore uploviti u svetu zemlju snova i obećanja.…
Sven Adam Ewin O, proskribirani, prezreni cvijete. O, slâku!
Ti, koji staru kuću cvijetom prekrivaš žustro
I vereš se uz nahereni plot u sokáku,
Tebi, suncu i ljetu, ja želim dobro jutro.
.…
Moj
Najteže je prvoj suzi
Krasno li je jutrom,
poput kave bez šećera
Spustila se noć u grlo cvrčaka i ptica,
Dočekuješ me kao vjetar
Ti, pred kojim sklapam ruke,
Ne kvari čaroliju