MOLAJTE GA

Ivan Dobra Žirjanin
Molajte ga neka se odmori,
torna se je iz daleka svita;
nek’ mu budu umiljati dvori,
patija je i zime i lita.

Molajte ga neka se odmori,
neka skine o’ stin teško brime
jer lavur ga do košćin umori
kroz pasano oto pusto vrime.…

više

SJENILO ZA USAMLJENOST

Maja Šiprak
Razmazujem riječi po papiru
istrošenom dopadljivošću
nadam se mlakom pljesku publike
koja navodno obožava poeziju
i prihvaća izmišljene svjetove

popunjavanje praznina
uzaludni protok vremena
sjenilo za usamljenost…

više

PJEVAM O ZEMLJI

Vanja Škrobica
pjevam o zemlji
u kojoj su bogovi našli sigurno sklonište
u Modroj spilji
i gori Vidovoj
u kojoj su ideali požderali ljudske živote

samo u poeziji kraljuje pobratimstvo lica u svemiru,
a plameni vjetar užge more u sunčevom zalasku
i tjera kiklope u bijeg…

više

ZA ŽIVOT NAM SNAGE DAJ

piše: Slavica Sarkotić

Dugo već nisam bila na ispovijedi, pomislih neki dan. Zašto?

Ah, stotinu razloga i opravdanja nađe si čovjek kad sam sebe želi opravdati svjestan da opravdanja nema.

Kažem; daleko mi je do župne crkve, kažem koljena me bole i teško mi je klečati, sva drhtim dok klečim u iščekivanju odrješenja, čekanju pokore i blagoslova.…

više

KAKO PREŽIVJETI

Sven Adam Ewin
Kad ti umire netko drag,
A ti od tuge umireš s njim,
Iščupaj iz sjećanja nešto trivijalno,
Neki davno zaboravljen detalj,
Zbog kojega bi ga mogao
Iz dna duše mrziti.
Mada znaš da ne bi.
Zatim, taj davno zaboravljeni detalj posadi,
Poput pelcera geranijuma,…

više

DJED MOJSIJA

tekst: Djoko Erić
Majkin otac, biblijskog imena. Sjećam ga se kao koščatog starca, s velikim brkovima. Poguren u leđima, s vremenom sve više.

Na kraju je išao toliko sagnut, skoro kao da radi nešto na zemlji pa je na trenutak samo izdigao glavu da pogleda ko ide.

Dočekivao nas je nasmijanog lica iza epskih brkova. Meni je izgledao kao lik iz oslikanih bajki koje sam gutao u to vrijeme. I koje nisam potpuno mogao da razdvojim od stvarnosti. Jabuka iz…

više

EKSTAZA

Anđelka Korčulanić
Do prepletenih naših nogu
trebalo biti je utihlo more,
mirisne krošnje borova iznad,
a zvijezde gore, visoko gore,
ali ne i noćas kad mi smo gospodari
svijeta što za nas dubi na glavi
dok ljubav razvijenim barjakom
u boji purpura svoj trijumf slavi.…

više

DRUGI NAČIN

Jadranka Ivanović-Bolog

Zagledah se u noć
iz pseće perspektive,
u titrave zvijezde i tamno nebo,
u mokru šumu, u mirisno tlo.

Na trenutak potpunom samoćom uplašena,
ali tog trenutka tako slobodna,
na trenutak sebi skroz nepoznata,
taj trenutak bez moći govora –…

više