ODMOR KORMILARA

Josip Prudeus
More je širina što sunce rastače.
U tisuće kapi žeravke mu gasi.
More je dubina kad ćuti i plače.
Kamen prijeti vriskom. More šutnjom spasi.

Ne sanjaj o kopnu; vrelina je tamo.
Upekla je jara, zmija kamen stišće.
Na kamenu tamo, ti si kamen samo,
na beskraju mora sudbina te išće.…

više

ČOVJEK MORE

U spomen Oliveru Dragojeviću…

Barica Šljivarić Buttel

Kad ostavim plavo more
ovaj život, kamen bili
i kad krenem tamo gore
di nas samo svitlo dili.

Pogledat ću u to oko
u tu zadnju suzu moju.
Ispružit cu obje ruke
i dat ću ti dušu svoju.…

više

TRAG U VODI

Sven Adam Ewin

Znala sam! Sve sam znala na klupu kad smo sjeli.
Ta tvoja neodlučnost. To tvoje li-la stanje.
Htio bi srušiti most, a strah te potone li.
Za odluku si preslab. Za čini još i manje.

Ti gledaš ravno u me, a misao ti luta.
Ti odlaziš u dvojbi. Stojiš… A ide ti se.
I htio bi i ne bi. Stalno si na pol puta.
Napustio bi crkvu. No kako u sred mise?…

više

KUČKA

Jadranka Ivanović- Bolog

Kad se netko u sred žita kreće
tek onda se ono zatalasa,
tek onda znaš bio je tu cijelo vrijeme,
a šutio je kao kučka tek oštenjena.
Ipak od nje se ne trebaš bojati
jer boji se i ona tebe ,
u oči gledat ćete jedno drugome,
polje žita bit će mirno,
bit će zrelo ili još zeleno,
jednom bit će i pokošeno,
taj svjedok vašeg susreta…

više

ZBOG PJESME

Djoko Erić
Sve sam zapustio radi pjesme
moje njive su ostale neuzorane
i ambari prazni
krov mi prokišnjava
a djeca su od gladi
izgrizla duvare iznutra
žena me je ostavila
odlazeći sa mlinarom
ostavljajući bijele tragove po kući…

više

U REGISTRATURI

Sven Adam Ewin
Prvo zapalim prozu. I prozu i svu njenu
Fabularnu strukturu (eksplicitnu do bola).
Pa potom poeziju: praznu i uvijenu
U sedamsto i sedam… plus sedam staniola.

I sve na stolu palim. Sve gori u plamenu.
Da ništa ne ostane – ja skidam se dogola.
Moj pepeo će vjetar otpuhati u trenu
I sav taj slatki nered: intimu s moga stola.…

više