Sven Adam Ewin
Na kraju radnog dana, naravno, bit ćeš
Iscrpljen, slomljen. I nervno krajnje napet.
Leći ćeš. Uzet knjigu. I u njoj ti ćeš,
Naći pjesmu, za oko što će ti zapet.
I s njom ćeš otad imati problem mali.
Dogodit će se nešto zaista čudno.
Htjet ćeš od pjesme silom pobjeći, ali
Sve što uradiš, bit će ti uzaludno.
I nećeš znati čime te pjesma mami.
I dok je krotiš, na zadnje će se propet.
I zateć ćeš se, na svjetlu i u tami,
Kako je loviš. Opet, opet i opet.
Ona se neće dati, no ti je kroti
I svršit ćete, oboje, u ljepoti.