Mirko Popović
Napisao si toga ljeta:
Ne zaboravi se javiti
kad porasteš
kad tajne sazriju
a ja sam kao ukleta
pamtila smaragd
tvojih očiju
Kad si odlazio
mali ptić u meni
ponavljao je tvoje riječi:
Pamti me kao što ću i ja
pamtiti tebe
Kad su se utišale kiše
i modre gore ušutjele
brojala sam eho otkucaja
tvoje krvi dok je u mojima
plamtjela tajna
tvojih ruku
Odgonetala sam
pseudonim na tvome čelu
skupljala nektar
mojih svitanja i slušala
krvotok u kom su ostale
tvoje riječi: Ne zaboravi
se javiti kad porasteš
kad uzdasi tvojih poljubaca
kao ukrasi procvjetaju
i budeš pitala:
Tko sam bio ja
koji nikada
neće doći