Ruža Zubac-Ištuk
Od majke sam naslijedila nedovršen Veronikin rubac
(ona od svoje),
uspomenu na kojoj nevješto sitnim vezom vezem
svoje uspone i padove, svijet gorčine i onaj bez gnjeva
bojama svjetlosti i tame začudne nijemosti
uz napjeve dugih oluja praćenih grmljavinom.…
Gnijezdo je prazno, dan miče tih
“Patko, patkice, reci nama
Odlomio se dan, ostao u tračnicama kaosa,
Šum valova i šum vjetra
Jednom dođe dan kad jedan susret izbriše
kako da živim ovako… zemaljski suludo dijeljen